Predsjednik Hrvatske voćarske zajednice, Branimir Markota, prošli je tjedan oštro kritizirao nespremnost hrvatskih poljoprivrednika za udruživanjem. “Mi voćari svi muku mučimo s istim problemima. Tržište je okrutno, a mi se nismo spremni kompetentno nositi s time. Svatko nastupa sa svoje osobne pozicije i nema zajedništva, a osobito je to problem s kojim se susrećemo u dolini Neretve. Na kontinentu smo shvatili da bez udruživanja nema opstanka. Određeni broj proizvođača morat će se udružiti kako bi opstali na tržištu“, kazao je Markota te ponovo pokrenuo pitanje zašto nam tako loše ide u poljoprivredi i koji su razlozi da se poljoprivrednici uporno ne žele udruživati, niti su spremni za bilo koji drugačiji oblik povezivanja.
Proteklih dana objavljene su i zanimljive brojke kako funkcioniraju zadruge u svijetu. I dok se kod nas sve više priča o proizvođačkim organizacijama, što dolazi iz regulative EU, zadruge su neopravdano stavljene u drugi plan i o njima se slabo govori. Naši stručnjaci i javnost i danas teško mogu objasniti koja je razlika između zadruga i proizvođačkih organizacija. Moramo naglasiti da zadruga može biti pravni oblik udruživanja poljoprivrednih proizvođača koji se, pod uvjetima kako je utvrđeno Pravilnikom o proizvođačkim organizacijama, može priznati kao proizvođačka organizacija. Da bi bila priznata, mora zadovoljiti minimalne uvjete, odnosno mora imati najmanje sedam članova te minimalnu vrijednost utržive proizvodnje svih članova zajedno u iznosu od tri milijuna kuna. To znači da zadruga može biti pod određenim uvjetima priznata kao proizvođačka organizacija te da se tu ne radi o sukobljenim pravnim oblicima, već su oni kompatibilni.
Brojke o zadrugama u svijetu govore sve
Europa je kolijevka zadrugarstva, a značaj zadruga nesporan je za razvoj poljoprivrede i svih drugih djelatnosti u svim državama svijeta. Značaj zadružnog sektora gospodarstva u svijetu dokazuju najvažniji pokazatelji 300 najvećih zadružnih sustava prema izvještaju „Coop 300“, iz 2018. godine.
Od ukupno 2.575 najvećih zadruga u svijetu, njih čak 1.855 je iz Europe. Čak 1.156 zadruga ima prihode veće od 100 milijuna dolara. Ukupno 300 najvećih zadruga ostvarilo je ukupan prihod 2.018,02 milijardi dolara, a među njima je 16 zadruga s prihodom od 30 do čak 100 milijardi dolara.
Prvih pet rangiranih zadruga u svijetu, točnije zadružnih sustava, ostvarilo je ukupan prihod od 318,11 milijardi dolara. Redom su to: Groupe Credit Agricole – Francuska (96,25 mlrd $), Groupe BPCE – Francuska (59,03 mlrd $), REWE Group – Njemačka (55,85 mlrd $), BVR – Njemačka (55,29 mlrd $) i Zenkyoren – Japan (51,69 mlrd $).
Među 300 najvećih zadruga u svijetu, prema pretežnoj djelatnosti dominiraju zadruge u sektoru osiguranja (120), poljoprivrede i prehrambene industrije (94), trgovine na veliko i malo (52) te štedno-kreditne zadruge (21).
Od ukupno analiziranih 846 zadruga iz poljoprivrede i prehrambene industrije, 386 su s prihodom većim od 100 milijuna dolara. Među prvih deset najvećih u svijetu, iz Europe dolaze Bay Wa – Njemačka (17,06 mlrd $), Friesland Campina – Nizozemska (12,18 mlrd $) te Arla Food – Danska (10,83 mlrd $).
U svijetu 250 milijuna ljudi radi u zadrugama
Prema procjenama, u zadrugama u svijetu neposredno je zaposleno više od 250 milijuna ljudi. U zemljama G20 zaposlenost kroz zadruge predstavlja 12 posto cjelokupne populacije.
Dok zadrugarstvo i zadruge u Hrvatskoj i nadalje nose prizvuk nečega lošeg, zbog povijesnih okolnosti i negativnog iskustva iz razdoblja nakon II. svjetskog rata, one u svijetu i Europi postaju glavni nositelji proizvodnje, imaju snažnu pregovaračku poziciju prema trgovcima i nositelji su razvoja gospodarstva brojnih zemalja s visokim udjelom u BDP-u.
Osnovna karakteristika zadruga je to što članovi kroz poslovanje putem zadruge ostvaruju svoje zajedničke ekonomske interese i istovremeno razvijaju i zadovoljavaju svoje društvene interese jačajući lokalnu zajednicu.
Prema podacima Europske zadružne organizacije (Cooperatives Europe), njezine 84 članice iz 33 europske zemlje imaju 176.000 zadruga, koje osiguravaju 4,7 milijuna radnih mjesta i 141 milijuna članova. U Norveškoj, koja ima 4,8 milijuna stanovnika, čak 2 milijuna članovi su zadruga. U Francuskoj 3,5 posto radno aktivnoga stanovništva radi u zadrugama, a u Španjolskoj je 15 posto ukupne populacije učlanjeno u zadruge (procjena je oko 6,7 milijuna). Italija ima 22,5 milijuna članova zadruga, a prosječan broj zaposlenika u zadrugama je 19,2.
A sada malo i o zadrugama u Hrvatskoj
U Hrvatskoj su, prema zadnjim dostupnim podacima, registrirane 1302 zadruge s 21.462 zadrugara i 2744 zaposlenika, odnosno 0,17 posto od ukupnog broja zaposlenih.
Prosječan broj zaposlenih u zadrugama je 2,1, a prosječan broj zadrugara po zadruzi je 16,5. Zadruge ukupno ostvaruju godišnji prihod 1,6 milijardi kuna, što čini oko 0,5 posto BDP-a u Hrvatskoj. Najbrojnije su poljoprivredne zadruge – ima ih čak 531 s 8061 zadrugarom i 1240 zaposlenika. Ostale su ribarske, prerađivačke, građevinske, trgovačke, turističke, uslužne i dr. Po podacima Ministarstva, u Hrvatskoj trenutno djeluje 17 priznatih proizvođačkih organizacija u 8 različitih sektora, a ukupno broje 700 članova.
Za kraj je dovoljno usporediti koliko su snažne zadruge u Hrvatskoj s podatkom da je ovaj tjedan krenula isplata prve rate izravnih plaćanja i IAKS mjera ruralnog razvoja poljoprivrednicima, koja iznosi gotovo 1,7 milijardi kuna. Dakle, više od prihoda svih naših zadruga zajedno. Ovaj podatak, za malu zemlju koja ima preko 150.000 OPG-a, a samo ih je nešto više od 8000 udruženo u zadruge, govori sve. Stupanj organizacije proizvođača u svim sektorima, i kroz zadruge i putem proizvođačkih organizacija, i dalje je vrlo nizak te one još uvijek nemaju značajniju pregovaračku snagu na tržištu. Unatoč ogromnim tržišnim problemima s kojima se poljoprivredni proizvođači susreću i apele stručne javnosti i Ministarstva poljoprivrede, proizvođači i dalje bježe od udruživanja. A i novac iz Fonda ruralnog razvoja za tu mjeru ostaje neiskorišten.
