Njemačka kancelarka Angela Merkel vjerojatno je najmoćnija političarka Europske unije i često ju se ističe kao vođu čitave Europe. Trenutno obavlja svoj četvrti mandat na mjestu kancelarke, od 2005. godine kada je prvi put došla na vlast. Već je devetu godinu zaredom na vrhu liste 100 najmoćnijih žena na svijetu, prema časopisu Forbes. Merkel predvodi najveće gospodarstvo u regiji u EU, a Njemačka, uz Francusku, predstavlja i najjaču poljoprivrednu silu Europe.
Merkel je prošli tjedan, na opće iznenađenje, organizirala sastanak s menadžerima najvećih maloprodajnih lanaca, a na krizni “mesni summit”, kako su ga nazvali mediji, pozvani su predstavnici velikih trgovačkih lanaca, predvođeni diskonterima Lidlom i Aldijem.
Glavni zahtjev koji je pred njih stavila Angela Merkel bio je da meso pod hitno mora – poskupjeti!
„Pileći bataci u maloprodaji koštaju samo dva eura za kilogram i to je jednostavno nepristojno, to je neizdrživo“, poručila je na sastanku njemačka ministrica poljoprivrede Julia Klöckner. Najavljeno je čak i to da se razmatraju i regulativne mjere, odnosno posebni nameti, ako cijena mesa ne bude rasla.
Što je tako moćnu političarku kao što je Angela Merkel natjeralo i navelo da se posveti cijeni pilećih bataka?
Opstanak poljoprivrednika
Njemačkoj je sigurno interes da njeni građani i dalje imaju visoki životni standard te da ne troše previše kućnog budžeta na hranu, ali im je evidentno interes i to da opstanu njezini poljoprivredni proizvođači, koji zbog niskih cijena i pritisaka za stalnim snižavanjem cijena, ne mogu osigurati svoju egzistenciju i pošteni dohodak.
Do sada je Njemačka imala prostora držati cijene hrane na razini europskog prosjeka, za razliku od većine drugih razvijenih zemalja EU. Stare zemlje EU, s visokim dohotkom po glavi stanovnika, plaćaju relativno više cijene hrane u odnosu na europski prosjek. U ovoj grupi su Švedska, Norveška, Danska, Belgija, Austrija, Francuska, Irska, dakle sve zemlje s društvenim bruto proizvodom većim od 30.000 pa do 60.000 eura po stanovniku.
Njemačka, koja unatoč visokom iznosu dohotka po stanovniku (kao i Nizozemska), zbog izrazito velike i konkurentne vlastite poljoprivredne proizvodnje, ima niže cijene hrane na nivou cijene poljoprivrednih proizvoda koje su na razini prosjeka EU. Upravo ta visoka proizvodnost, diktirala je prosječne cijene najvećeg broja poljoprivrednih proizvoda na EU tržištu. Također su s takvim cijenama konkurentni na globalnom tržištu.
S druge strane, relativno „niska“ cijena poljoprivrednih proizvoda u odnosu na njihov društveni brutoproizvod, omogućuje im da najveći dio dohotka potrošača preraspodjeljuju na potrošnju u druge strateške sektore važne za gospodarstvo spomenutih zemalja, poput automobilske industrije, financijskog sektora, stanovanja i dr. Tako se potiče rast i razvoj ostalih sektora gospodarstva.
Niska produktivnost
Konkurentnim cijenama poljoprivrednih proizvoda (meso, mlijeko, uljarice i dr.) u Njemačkoj se stimuliraju i ulaganja u vertikalne lance vrijednosti – vlastitu prehrambenu industriju, koja izlazi na globalno tržište, bilo samostalno (kao što to rade Nizozemska, Njemačka), ali i kroz jačanje domaće maloprodaje (Njemačka). No, očito je da su sada cijene hrane došle na razinu kada poljoprivredni proizvođači više ne mogu osigurati rast produktivnosti koji bi im omogućio da i dalje održavaju cijene niskima ili da ih još i više spuštaju prema zahtjevima trgovaca.
Uz sve probleme s kojima su suočeni, pred poljoprivredne proizvođače stavlja se sve više zahtjeva za zaštitom okoliša, pojačanom zaštitom dobrobiti životinja i sl. Sve bi to poljoprivrednici trebali ugraditi u svoje poslovanje, uz sve snažnije prijetnje da će doći do smanjenja poljoprivrednih poticaja koje dobivaju.
Europska Komisija je u svom prethodnom sazivu, kao što je poznato, predložila smanjenja proračuna kroz ZPP zbog BREXIT-a, što će direktno imati utjecaj na količinu novca koji će biti usmjereni na poljoprivredu. Novo financijsko razdoblje EU, poljoprivrednim proizvođačima u takvim uvjetima donosi brojne izazove i očito ih je Merkel na vrijeme prepoznala te zatražila hitnu zaštitu svojih poljoprivrednih proizvođača, koji su u ovom momentu u vrlo osjetljivom razdoblju.
Porez na meso
Zanimljivo je i to što su paralelno s ovim zahtjevom iz Njemačke, samo par dana kasnije, Stranke zelenih i socijalista na razini EU podržale izvješće Nizozemske koalicije za ispravnu cijenu životinjskih proteina (TAPP) na njenom predstavljanju u Europskom parlamentu.
U tom izvještaju tvrdi se kako prodajne cijene mesa ne odražavaju troškove očuvanja okoliša koji nastaju njegovom proizvodnjom i poziva se na “naplatu održivosti” mesa. Spomenute stranke pozvale su na uključivanje novog cjenovnog modela za meso u Zeleni sporazum i strategiju ‘Farm to Fork’ Europske unije.
Prema njihovom zahtjevu, cijene mesa trebale bi se podići za 0,47 eura na svakih 100 grama govedine, 0,36 eura na svakih 100 grama svinjetine i 0,17 eura na svakih 100 grama piletine, kako bi se stvarni troškovi zaštite okoliša odrazili i na konačnim cijenama. Porez bi se uvodio postupno, počevši od iduće godine, s postizanjem punog iznosa do 2030.
Kako bi se povećala briga o zaštiti životinja i okolišu, rasprave o uvođenju poreza na meso razvile su se ponajprije u Njemačkoj i Nizozemskoj, ali i druge europske države razmišljaju o podizanju cijena mesa.
Kako će Hrvatska zaštiti svoju poljoprivredu
Poznata je činjenica kako je Hrvatska veliki uvoznik mesa, a samo smo u prvih devet mjeseci prošle godine na uvoz mesa i živih životinja potrošili gotovo 400 milijuna eura, uz rast od oko 4% u odnosu na prethodnu godinu. Meso je kategorija koju najviše uvozimo od svih poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Treba podsjetiti i na činjenicu kako smo u samodostatnosti kod mesa tek nešto više od 60 posto, dok kod mlijeka ispod 50 posto, a to su, po mišljenju stručnjaka SMARTER-a, zastrašujući podaci koji pokazuju koliko je naša poljoprivredna proizvodnja nekonkurentna u odnosu na proizvode koji na naše tržište dolaze iz uvoza.
Najava mogućeg trenda povećanja cijena mesa, koje polako kreće iz Njemačke i vjerojatno će diktirati tempo na cijelom tržištu EU, itekako bi se negativno moglo odraziti na potrošnju i standard građana Hrvatske. Njih su trgovci zadnjih godina „razmazili“ s niskim cijenama mesa na policama. No, potrošači u Hrvatskoj mogli bi imati razloga za brigu. Zbog niskog dohotka, stanovnici Hrvatske na hranu troše najviše u Europi, oko 20% ukupnih izdataka kućanstva, što je osnovni razlog njihove velike osjetljivosti na poremećaje u cijenama hrane, poglavito osnovnih poljoprivrednih proizvoda.
S druge strane, ove mjere koje predlaže i traži Angela Merkel, otvaraju i prostor za hrvatske poljoprivredne proizvođače te da Hrvatska već sada i hitno te sustavno, svojim mjerama krene u podizanje vlastite proizvodnje mesa jer se sada otvara ogroman prostor za bolju zaradu na njemu.
Stručnjaci SMARTER-a do sada su već pisali da i svi ostali sudionici u lancu vrijednosti pojedinih proizvodnji, kao primjerice mlijeka, prepoznaju kako se nešto hitno mora učiniti te da se poljoprivrednim proizvođačima mora dati potpora kroz razne vidove, osim one koja dolazi kroz ZPP. Dakle, potrebno je pronaći i druge, nove, alternativne načine kako bi se proizvodnja povećavala.
Jedan od načina sigurno je i najava za povećanje cijena hrane u zemljama EU, koja će neminovno dovesti i do rasta cijena hrane u Hrvatskoj. Pitanje je samo jesmo li mi spremni na to ili će hrvatski građani plaćati skuplje meso i drugu hranu, ali proizvedenu u drugim zemljama članicama EU.
