Unatoč svim povoljnim trendovima, tek rijetki proizvođači povrća će ove godine biti zadovoljni postignutim rezultatima. Proizvodnja je bila ujednačena s jako malo ekstremnih vremenskih prilika, a proizvodnja će biti na razini prošle godine. Cijene su znatno niže. Uvoz povrća raste jer i dalje nemamo dovoljnih količina domaćeg povrća kontinuirano raspoloživih za tržište.
U danima kada je neizvjesnost u kakvu jesen idemo sve snažnija, potreba za jačanjem imuniteta sve prisutnija, zdrava hrana je jedan od načina kako se pripremiti za nadolazeće teško razdoblje.
I u momentu kada je „svijet stao“ kada su se granice naglo zatvorile i kada je strah od korone potaknuo i strah od gladi, svi smo zazivali revitalizaciju domaće proizvodnje poljoprivrednih, ali i prehrambenih proizvoda. Proizvodnja koja se može brže organizirati i dati vidljive pozitivne rezultate, za koju treba vrlo malo raspoloživog poljoprivrednog zemljišta i za koju postoji tradicija jest proizvodnja povrća. Uz to, proizvodnja povrća je jedna od najdohodovnijih proizvodnja u poljoprivredi.
Brojni proizvođači povrća su se ovog proljeća odazvali i povećali proizvodnju gdje god je to bilo moguće. No, kakvi su sada u konačnici rezultati i što možemo očekivati na kraju godine, kada se podvuče crta. Je li njihov trud nagrađen? Jesu li uspjeli povećati proizvodnju i kako je reagiralo tržište te kakva će biti u konačnici njihova zarada?
Izostanak uobičajene turističke sezone
Veliki izazovi su dočekali naše proizvođače povrća, a najveći je bio značajni pad turističke potrošnje kao i potrošnje u segmentu ugostiteljstva izvan turizma. Kada znamo da je zadnjih godina turistička potrošnja snažno rasla, da su strani turisti sve više trošili izvanpansionski, onda je jasno da je izostanak te potrošnje imao veliki utjecaj na tržište.
Posljednjih godina Hrvatska bilježi trend kontinuiranog rasta potrošnje povrća. Ukupna prosječna potrošnja povrća u tom razdoblju iznosila je 132 kg po stanovniku, pri čemu je najveća potrošnja zabilježena 2016. godine, kada je bila 139 kg po stanovniku. U strukturi potrošnje najviše se konzumiraju rajčice – 20 kg po stanovniku; luk i češnjak – 11,2 kg po stanovniku; kupus – 8,7 kg te mrkva – 7,4 kg po stanovniku.
Trendovi proizvodnje povrća u Hrvatskoj bili su umjereno pozitivni do 2009. godine, a potom su došle godine pada, da bi nekoliko zadnjih godina, od 2013. godine na ovamo, došlo do neznatnog oporavka, no to bi se prije moglo nazvati stabilnom stagnacijom. Povrtlarska proizvodnja nalazi se na marginama ukupne poljoprivredne proizvodnje. Dok druge zemlje napreduju, hrvatsko povrćarstvo, uz neke izuzetno dobre primjere i unatoč investicijama i plasmanu sredstava iz fondova EU, uglavnom stagnira. I dalje je u prosjeku nekonkurentno, s niskom produktivnosti, tehnološki vrlo zaostalo, a od 2013. godine i dodatno ugroženo izloženosti povrtlarskim divovima u okruženju (Italija, Španjolska, itd.). Na proizvodnju povrća negativni efekt imaju i demografski trendovi: odljev visoko obrazovane populacije, a pad broja ruralnog stanovništava generirao je velike probleme u pronalasku kvalificirane, ali i ostale radne snage koja je nužna u povrtlarstvu kao radno intenzivnoj djelatnosti.
U prethodnim godinama svjedoci smo da proizvodnja povrća bilježi blagi rast, uz značajne oscilacije uvjetovane uglavnom klimatskim uvjetima jer se još uvijek najveći dio proizvodnje odvija na otvorenim površinama ili površinama sa slabom zaštitom.
No, ipak proizvodnja je povrća prema podacima Eurostata dosegnula 10 posto udjela u ukupnom outputu hrvatske poljoprivrede, a zajedno s proizvodnjom krumpira prelazi 11,8 posto. No, to je znatno niže od udjela koje povrće čini u poljoprivrednoj proizvodnji EU, naročito mediteranskih zemalja. Obzirom da je Hrvatska zemlja relativno malih i usitnjenih poljoprivrednih parcela, povrtlarska proizvodnja može biti idealna kao rješenje za manje parcele. Tako da bi taj nedostatak mogli iskoristiti kao komparativnu prednost.
Tako Španjolska ima vrijednost proizvodnje povrća i krumpira u ukupnom outputu od 22,1 posto, Italija 22,9 posto, a Grčka 22,7 posto. U Nizozemskoj, jednoj od najuspješnijih poljoprivrednih zemalja po dohotku proizvođača, vrijednost proizvodnje povrća, cvijeća i krumpira dostigla je 44 posto ukupne poljoprivredne proizvodnje.
Povrće i krumpir na samo 19.000 ha
Za proizvodnju povrća u Hrvatskoj se koristi samo 0,7 posto poljoprivrednih površina, a visokotehnološki opremljeni staklenici zauzimaju manje od 100 ha. Povrće i krumpir se proizvode na samo 19.000 ha, od kojih više od 10.000 ha otpada na krumpir, a 9. 000 ha na ostalo povrće. Ukupna proizvodnja povrća kretala se zadnjih godina od 176.000 tona do 190.000 tona, od čega je proizvodnja za tržište (intenzivna proizvodnja) iznosila nešto više od 150.000 tona. Proizvodnja u povrtnjacima (pretežno za vlastite potrebe) iznosila je 35.000 tona. Prinos povrća se kreće od 19 t/ha do 22t/ha, što je relativno skromno za današnju suvremenu i tehnološki visoko opremljenu proizvodnju povrća.
Najzastupljenija vrsta povrća je kupus, a njegov udio u ukupnoj proizvodnji iznosi 21 posto. Kupus se najvećim dijelom proizvodi u kontinentalnoj Hrvatskoj, a u 2019. godini na 1.463 ha je ukupno proizvedeno 31.580 tona kupusa, što je bilo 15% manje nego godinu ranije.
Uz kupus, izniman značaj ima i rajčica koja se najviše proizvodi u Slavoniji i u kontinentalnom dijelu i to hidroponski. Značajna je proizvodnja rajčice i u mediteranskom dijelu Hrvatske, ali na otvorenom. Proizvodnja rajčica jako oscilira kroz godine. U intenzivnom konvencionalnom uzgoju se površine kreću od 320 ha do 500 ha, a proizvodnja od 22.000 do 36.000 tona, a prihodi se kreću od 65 do 85t/ha i ovise velikim dijelom o vremenskim prilikama.
S druge strane u zaštićenim staklenicima uzgaja se rajčica sa znatno većim prinosima koji dostižu 250t/ha. No 2019. godine imali smo samo 53 ha pod tzv. „hight tech“ visokotehnološkim staklenicima.
Proizvodnja luka i češnjaka doseže skoro 26.000 tona. Nešto preko 13.000 tona mrkve i paprike. Sve ostale povrtne kulture proizvodimo manje od 10.000 tona. Interesantno je da se proizvodnja paprike zadnjih godina smanjuje pa su površine pod tom kulturom pale s 1.350 ha na 560 ha, a proizvodnja sa 17.700 tona na manje od 9.000 tona prošle godine.
U takvim uvjetima proizvodnje i s tako niskom konkurentnošću, uvoz povrća kontinuirano raste i deficit u vanjskotrgovinskoj razmjeni je sve veći. Dok smo u 2018. uvezli povrća u vrijednosti 131.271.305 eura, 2019. je uvoz bio 163.101.542 eura. Uvoz je narastao čak 12 posto, a izvoz je pao 7,7% te je deficit uvećan za novih 130 milijuna eura.
U prva četiri mjeseca ove godine uvoz nije gubio na intenzitetu, dapače rastao je količinski za 8 posto, ali je vrijednost bila čak 5 posto niža od prošle godine. To pokazuje da uvozimo sve više povrća koje zbog tržišnih uvjeta diljem Europe ima niže cijene. Suprotno tome izvoz je pao količinski gotovo 25 posto, ali je vrijednost ostala ista kao prošle godine, što znači da izvozimo skuplje kategorije povrća.
Podaci o uvozu su loši za naše povrtlare jer pokazuju da iz uvoza dolaze velike količine jeftinijeg povrća. Kada gledamo po vrstama, raste uvoz svih vrsta povrća osim kupusa. Evidentno je da se trgovci moraju okrenuti u većem dijelu godine povrću iz uvoza, jer vlastitih proizvoda nemamo dovoljno. Samo u pojedinim vrlo kratkim razdobljima pikova u sezoni javljaju se viškovi domaće robe.
Samodostatnost ispod 65 posto
Kada uspoređujemo podatke o potrošnji, uvozu i izvozu te proizvodnji evidentno je da nam je samodostatnost sve slabija. I kreće se ispod 65 posto. Samo za vlastitu potrošnju, bez turističke, nemamo dovoljnu proizvodnju povrća.
Svi globalni trendovi bi trebali biti na strani proizvođača povrća te bi trebali utjecati i vjerujemo da će u narednim mjesecima utjecati na kretanja na tržištu, pa i na našem domaćem tržištu. Ali jako je teško bez zaokreta u ukupnoj proizvodnji i odnosima u lancu vrijednosti preokrenuti rezultate u korist naših proizvođača. Globalno postoji rastuća potreba za povrćem koje je dostupno tijekom cijele godine, proizvedeno na siguran i učinkovit način, te je konzistentno visoke kvalitete. Posljedično, proizvodnja povrća u staklenicima i vertikalnim farmama raste.
Jedno od glavnih obilježja suvremene proizvodnje povrća je intenzivna povezanost proizvodnje s tehnologijom i kapitalnim ulaganjima i to naročito s „hight tech“ rješenjima. Tehnološka rješenja idu ka najvećoj mogućoj digitalizaciji i automatizaciji proizvodnih sustava. Također, puno se ulaže u sigurnost proizvodnje, povećanje prihoda i kvalitete proizvoda. Tehnološki resursi usmjereni su rješavanju pitanja nedostatka vode. Značajna financijska sredstva ulažu se u recikliranje vode, filtriranje te preciznu i racionalnu primjenu vode.
Novi proizvodi dodane vrijednosti
Na policama trgovina sve se više pojavljuju raznolike vrste povrća, a povrće u prehrambenim proizvodima sve više zamjenjuje neke druge namirnice – kao npr. u kečapu se šećer sve više zamjenjuje proizvodima kao što su batat, bundeva ili cikla. Životinjski proteini se sve više zamjenjuju biljnim i to ne više iz soje nego iz mahunarki, graha i drugog povrća koje može biti bogat izvoz proteina.
Sve je više grickalica na bazi povrća i to ne samo krumpira nego se pojavljuju čipsevi na bazi kelja ili sušene cikle. Izbor grickalica ide u korak s vremenom i želi udovoljiti novim potrebama mlađe generacije.
“Fresh” je postao nova ključna riječ za novu generaciju instant grickalica.
Očekuje se da će 80 posto milenijalaca imati djecu do 2026. godine, što također pruža nove mogućnosti za hranu na bazi povrća koja se razvija za novu generaciju potrošača. Pitanje je kako u potpunosti iskoristiti organske i zdrave sastojke kako bi se obogatili dječji jelovnici prema željama vrlo zahtjevne generacije njihovih roditelja.
Također se zamjenjuju razni umaci na bazi orašastih plodova (koji su često alergeni) s namazima na bazi povrća kao slanutka, tikve ili batata. Sve više se u popularnim jelima – hamburgerima dio mesa zamjenjuje povrćem. Tako da sada već gotovo 25 posto popularnih burgera ima u svom sastavu i povrtne dijelove. Povrće se javlja i u sastojcima koji mijenjaju šećer. Tako se osim stevije, meda i javorovog sirupa, javlja primjerice i smeđi zaslađivač koji je kombinacija sastojaka ekstrahiranih iz voća i škrobnog korijenskog povrća.
Trendovi potražnje posebno pogoduju proizvođačima povrća koje se može lako pripremiti ili svježe jesti. Primjeri su sve vrste (pripremljene) salate kao i slatki krumpir. U EU uvoz slatkog krumpira (uglavnom iz SAD-a) utrostručio se za samo četiri godine.
Pristupačne informacije na Internetu pospješuju trendove konzumacije svježeg povrća. Zdrava hrana postaje prioritet kod mnogih potrošača, a ekološka hrana dobiva sve veći tržišni udjel širom svijeta.
Svi ovi trendovi, naročito kada razmatramo potrošnju iz gledišta današnjih uvjeta pojačane želje za zdravom ishranom i borbom za jačanje imuniteta i pojačanim unosom vitamina, daje pozitivan učinak na odluku o kupnji povrća i to posebno domaćeg povrća što je izraženo u mnogobrojnim anketama potrošača. S druge strane proizvođači su izloženi velikom pritisku uvozne konkurencije za snižavanje cijene.
Kao što je izostala velikim dijelom turistička potrošnja i potrošnja u restoranima u RH, još veći je bio pad te potrošnje kod konkurenata kao u Italiji i Španjolskoj. Svjedoci smo da se neki proizvođači susreću sa zahtjevom za znatnijim snižavanjem cijena, ali i podizanjem kvalitete njihovih proizvoda.
Kod uvoznog povrća najčešće se radi o certificiranim proizvodima radi zahtjeva trgovaca te uredno prolazi sve analize, za razliku od domaćih proizvođača, koji vrlo često padnu na analizi nadležnih inspekcija ili zahtijevanoj kvaliteti trgovačkih lanaca.
Cijene povrća niže ove godine
Ovogodišnje cijene povrća su od 12 do 20 posto niže nego prethodne godine. Cijena krumpira na veletržnicama u lipnju bila je niža za čak 22,39 posto nego u isto vrijeme prošle godine. U istom mjesecu zabilježene su i niže cijene dinja, lubenica, paprike bijele, paprike duguljaste zelene, rajčice, rajčice “Trešnjar”, zelenog kupusa, crvenog kupusa, mrkve, zelene salate kristalke, graha bijelog, graha šarenog, krumpira, mladog krumpira, crvenog luka, mahuna, šampinjona, crvenog radića, rotkvica i peršina. Samo su rijetke vrste pojedinih salata i češnjak imale veće cijene.
Sve ovo upućuje na zaključak da unatoč svim povoljnim trendovima, tek rijetki proizvođači povrća ove će godine biti zadovoljni postignutim rezultatima. Proizvodnja je bila ujednačena s jako malo ekstremnih vremenskih prilika. Zato se može očekivati proizvodnja na razini prošle godine, cijene su znatno niže, a raste i uvoz znatno jeftinijeg povrća.
- Naši proizvođači još uvijek nemaju adekvatne reakcije. Udruživanje proizvođača u proizvođačke organizacije još nije zaživjelo, a sada su tek prve PO za povrća u postupku prijave za priznavanje.
- Veliki potencijal kroz vertikalnu integraciju s prehrambenom industrijom i dalje nije na razini koji bi mogao zadovoljiti bilo kojeg od sudionika. Posjedi su i dalje izuzetno mali. Fragmentirana proizvodnja smanjuje dostupnost tržišta, zbog čega je potrebna bolja vertikalna integriranost. U proizvodnji su prinosi niski, dok smo tehnološki na niskim granama i nema dovoljno suvremenih praktičnih znanja.
Moguće u kratkom vremenu povećati proizvodnju
Svi spomenuti nedostaci se uz kontinuirani napor svih sudionika i suradnju daju vrlo brzo otkloniti te napraviti zaokret koji je nužan. Ulaganjima u sektor (znanje, tehnologije, mehanizaciju i logistiku), uz korištenje EU fondova, moguće je u kratkom roku povećati proizvodnju, te povećati zaposlenost i novostvorenu vrijednost. Udruživanjem proizvođača smanjili bi se troškovi proizvodnje i olakšao plasman na tržište. Povrće je roba koja je kratkog roka trajanja pa bez kvalitetne pripreme robe za prodaju, nemoguće je doći do tržišta pa je suradnja s otkupljivačima i uređenje vertikalnog lanca od odlučujuće važnosti za uspjeh u povrtlarstvu.
Uz primjenu već razvijenih alata u EU za poticanje i osuvremenjivanje proizvodnje te brendiranje hrvatskog povrća, rezultat može biti znatno bolji prvenstveno na zadovoljstvo proizvođača. Ali najbolji rezultati se mogu postići uz punu suradnju s prehrambenom industrijom i kvalitetnim odnosima s otkupljivačima koji mogu sve proizvedene količine plasirati na tržište jer imaju razvijene kanale izlaska na izvozna tržišta što je vidljivo i iz postignutih rezultata ove godine u izvozu.
Mjere koje mogu bitno utjecati na unapređenje proizvodnje
Regionalizacija u proizvodnji povrća jedna je od ključnih mjera koja bi mogla preokrenuti trendove.
– Sjeverozapadna Hrvatska i Lika specijalizirane su za proizvodnju krumpira i kupusa.
– Prsten oko Zagreba i većih gradova ima razvijenu proizvodnju salata i lisnatog povrća
– Slavonija ima potencijale u proizvodnji paprike i krastavaca, luka, češnjaka, šparoga te rajčice u zaštićenim prostorima „high tech“ proizvodnje – uz farme u kojima se koriste benefiti kružne ekonomije (višak topline iz biomase za grijanje staklenika).
– Obalni pojas može proizvoditi sve vrste ranog povrća, te rajčice, krastavce, paprike za potrebe turističke potrošnje u jednostavnijim zaštićenim prostorima – tunelima za potrebe lokalnog stanovništva te turizma.
– U Istri, uz proizvodnju sezonskog povrća na otvorenom i u zaštićenim prostorima, postoji i značajan potencijal rasta proizvodnje rajčice za preradu na otvorenim prostorima.
Kako bi se povećala proizvodnja potrebno je:
– Za područje svake regije utvrditi optimalne sorte (rane i kasne), te ih podržati kroz razne oblike potpora na razini državnih potpora kroz donacije sjemena, uključujući nove sorte i nove moderne tehnike sadnje i podloge.
– Osigurati ulaganja u sustave zaštite od tuče i smrzavanja, najčešće tunele i plastenike te jednostavnije objekte za zaštitu.
– Udruživanje proizvođača – horizontalna integracija.
– Kontinuirano unapređenje odnosa proizvođača s organizatorima proizvodnje koji ulažu u suvremene logističke kapacitete i otkup svježeg povrća te sa prerađivačkom industrijom koja je u Hrvatskoj kvalitetna i jaka te nužno zainteresirana za bolju vertikalnu integraciju s proizvođačima povrća.
Imamo sve pretpostavke za razvoj povrtlarstva, udružimo proizvođače i osnažimo ih znanjem i kvalitetnim savjetovanjem pa rezultati neće izostati.
