Zašto nije moguće prodavati ulje iz industrijske konoplje koje sadrži CBD?
Iako se u svijetu uvelike priča o velikim poslovnim mogućnostima u proizvodnji kanabisa te korištenju istoga u medicinske pa i rekreativne svrhe, u Hrvatskoj je ta tema još uvijek u području teorije. U rujnu prošle godine, tvrtka za istraživanje tržišta Euromonitor International predvidjela je da će do kraja 2020. godine prodaja kanabisa na legalnom američkom tržištu doseći 16 milijardi dolara na godišnjoj razini, a smatraju da bi kroz 15 godina globalno tržište moglo doseći vrijednost od 200 milijardi dolara. U Hrvatskoj se često postavlja pitanje zbog čega mi ne ubrzamo naše procedure za legalizaciju ove proizvodnje i ugrabimo dio tržišnog kolača, ukoliko se ovo tržište bude razvijalo predviđenim tempom.
Dok ovo ne postane tema u Hrvatskoj, okrenimo se realnosti i onome što je moguće u ovome trenutku proizvoditi i stavljati na tržište kod nas.
Dakle, ono što je moguće u Republici Hrvatskoj je uzgojiti industrijsku konoplju (Cannabis sativa) i od nje, nakon nedavne izmjene Zakona, koristiti sve dijelove biljke pojedinačno. Proizvođačima industrijske konoplje olakšan je uzgoj i sada mogu koristiti cijelu biljku u različite svrhe proizvodnje niza proizvoda, što se godinama ograničavalo iz nepoznatih i potpuno iracionalnih, samo nama znanih hrvatskih razloga.
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o suzbijanju zlouporabe droga stupio je na snagu 25. travnja prošle godine, čime je poljoprivrednicima pojednostavljen i olakšan uzgoj industrijske konoplje. Sada je moguće koristiti cijelu biljku u industrijske svrhe u građevinskoj, tekstilnoj, prehrambenoj i kozmetičkoj industriji, industriji papira, autoindustriji te u proizvodnji biogoriva. Izmjenama Zakona uveden je pojam industrijska konoplja pod kojim se podrazumijeva podvrsta konoplje (Cannabis sativa L.) s ukupnim sadržajem THC-a 0,2 % i manjim, čije sorte se nalaze na Zajedničkoj sortnoj listi EU i nije uvrštena u Popis droga, psihotropnih tvari i biljaka iz kojih se može dobiti droga.
Što se tiče stabljike, listova i sjemenja, korištenje ima dugu povijest i nema neke razlike u odnosu na način korištenja kakav je bio u prošlosti. Naravno, postoje neki inovativni proizvodi, posebno u području prehrane, gdje se u prehrambene proizvode stavljaju neki dodaci koji sadržavaju dijelove biljke konoplje.
Sporni CBD i nova hrana
Pravi interes i promjena na tržištu nastala je po pitanju korištenja cvijeta industrijske konoplje, odnosno ulja koje se dobiva ekstrakcijom, a koje je posebno po tome što u sebi sadrži kanabidiol ili CBD.
Što je CBD? To je tvar koja se sofisticiranim metodama ekstrakcije iz cvijeta biljke Cannabis Sativa – industrijska konoplja, dobije najčešće u obliku ulja koje se onda koristi za različite namjene.
Radi pojašnjenja, ovdje prije svega treba razlikovati ulje od konoplje, koje se može kupiti u raznim trgovinama po popularnim cijenama, od CBD-ulja nastalog ekstrakcijom iz cvijeta industrijske konoplje, koje na tržištu dostiže i do 20 puta višu cijenu od prethodno navedenog ulja. Upravo se u području proizvodnje i prodaje tog ulja krije veliki investicijski i financijski potencijal.
Regulativa usporava tržište
Međutim, da sve ne bi bilo idealno, pobrinula se regulativa koja je na snazi u Republici Hrvatskoj i Europskoj uniji. Naime, kako stvari stoje, jednostavno rečeno u ovome trenutku može se uzgojiti industrijsku konoplju, može se i posebnim postupkom ekstrakcije proizvesti CBD ulje, međutim Zakon ne dozvoljava potpuno legalno plasiranje ulja u prodaju na području Republike Hrvatske.
Uredbe EU, kao i zakoni te podzakonski akti RH, prilično su zbunjujući i nedorečeni za investitore na tom području i ne stvaraju prostor pravne sigurnosti koji je nužan za ozbiljne i velike investicije. Da bi stvar bila jasnija, iznijet ćemo nekoliko ključnih činjenica:
Izmjenom Zakona o suzbijanju zlouporabe droga (NN 39/2019), kao što smo već spomenuli, dopušteno je koristiti u proizvodnji cijelu biljku industrijske konoplje, čime se dopušta i obrada cvijeta industrijske konoplje te ekstrakcija CBD sastojka.
Međutim, u isto vrijeme, usvajanjem Uredbe EU 2015/2283 i donošenjem Zakona o usvajanju Uredbe EU 2015/2283, sami smo sebi zabranili da tako dobiveni sastojak CBD-a, koji ima veliki tržišni potencijal, stavljamo na tržište.
U sličnom se problemu nalazi i susjedna Slovenija, koja je također prihvatila EU odredbe i restriktivno se postavila prema proizvođačima proizvoda, koji u sebi kao hranu ili kao dio kozmetike sadrže CBD. I kod nas i u Sloveniji već su počele stroge kontrole Inspektorata kojima se stavljaju izvan prodaje svi proizvodi koji sadrže CBD.
Međutim, zbog manjka broja inspektora pri Inspektoratu, posljedice su još uvijek nezamjetne, odnosno oštrije kontrole i izbacivanje s tržišta nije uzelo zamah, osim za one koji su se prvi našli na udaru inspekcije.
Druge zemlje ignoriraju zakone EU
Za razliku od Hrvatske i Slovenije, neke države članice EU, poput Nizozemske, Češke i Portugala, odlučile su ignorirati EU odredbe dok ne pronađu način kako da ne naprave štetu u području tog brzorastućeg tržišta i dijela gospodarstva u kojem su ogromni potencijali za investitore.
Kad se ovaj problem sagleda iz naše, hrvatske perspektive i očitog nerazumijevanja funkcioniranja ovog tržišta, dolazimo na već poznato područje za proizvođače u RH.
Naime, zbog pravne nedorečenosti i nerazumijevanja, kao i puno puta do sada, našli smo se u situaciji proizvoditi jeftini poluproizvod, a zatim taj isti proizvod relativno jeftino izvesti da bismo u konačnici uvozili jako skupe finalne proizvode iz inozemstva, napravljene od njega. Ponovo napominjemo kako se radi o proizvodima za koje trenutno u Hrvatskoj nemamo zakonski precizno definiranu mogućnost plasiranja na domaćem tržištu.
Za sada postoji jedno alternativno rješenje da se proizvodi koji sadrže CBD stave na tržište, odnosno da se doskoči sadašnjoj nedorečenoj EU i našoj regulativi.
Naime, moguće je podnošenje zahtjeva prema Europskoj Komisiji radi utvrđenja da pojedini proizvod smije biti stavljen na tržište, ako je definiran i deklariran kao „nova hrana“.
Međutim, to je dugotrajan, skup i donekle neizvjestan put. Posebno za hrvatske proizvođače koji se tek „uče“ ovom poslu i stalno su pod udarom raznih zakonskih izmjena i stavljanja nepotrebnih barijera i zabrana. Dok ovo nerazumijevanje i lutanje u pronalaženju zakonskih propisa traje, svatko se snalazi unutar svoje regulative na svoj način – kako zna i umije.
Iskustva država EU koje smo spomenuli tu bi nam mogla pomoći. Jer ako su drugi našli načina da profitiraju unatoč zakonima EU, što nas sprječava da učinimo isto?
