Prošlo je gotovo sedam godina od kada je Hrvatska postala članica Europske Unije, a pri završetku je i prvo programsko razdoblje u kojem smo trošili sredstava iz EU proračuna i raznih fondova koji su utvrđeni za namjene od gospodarskih, za mala i srednja poduzeća, socijalnog fonda i zapošljavanja, infrastrukturne projekte, kao i za poljoprivredu. Financiranje poljoprivrede se provodi sukladno ZPP, koja je zajednička politika svih zemalja EU i financira se sredstvima iz proračuna EU-a. To je i najstarija zajednička politika na razini EU, a uz to je godinama bila i financijski najzahtjevnija, a na razini EU, mogli bismo reći i vrlo uspješna.
Godinama je ZPP činila gotovo 50 posto zajedničkog EU proračuna, ali se u posljednjim programskim razdobljima njen okvir smanjuje na manje od 40 posto.
Hrvatska ulaskom u EU doživjela veliki pad proizvodnje
U Hrvatskoj smo se zadnjih godina često pitali kako je ZPP tako uspješna i kako zemlje EU uglavnom napreduju kroz provođenje poljoprivrednih politika, naročito u proizvodnji hrane koja gotovo u svim zemljama EU raste i kroz nju se zadovoljava najveći dio potreba za hranom stanovništava. Uz to, EU poljoprivreda je i veliki izvoznik.
Hrvatska je, ulaskom u EU, u poljoprivredi doživjela poveliki pad proizvodnje, pad prihoda te pad dohotka. Po svim tim pokazateljima, potpuno je jasno da pravila Zajedničke poljoprivredne politike za Hrvatsku nisu djelovala pozitivno.
Jesmo li bili nepripremljeni ili smo se slabo snašli u EU? Što smo krivo radili? Jesmo li imali premalo novaca? Vjerojatno od svega po malo.
Financijski paket za Hrvatsku nije bio loš. Imali smo ogromna sredstva koja nikada hrvatskim poljoprivrednicima nisu bila na raspolaganju. Često su se čule kritike farmera kako nam ne trebaju poticaji, već je potrebna zaštita tržišta od uvoza roba, ali i da je važno držati visoke cijene proizvoda. Zapravo se tražila regulacija tržišta.
Visoke carine prije ulaska u EU
Prije ulaska u EU, naši proizvođači imali su zaštitne carine na uvoz poljoprivrednih proizvoda i do 30 posto na pojedine robe, a imali su i slobodan bescarinski pristup tržištu CEFTE. U jednom su trenutku sve carinske zaštite iz EU ukinute, a uvedene su carine prema susjednim zemljama, gdje su naši proizvođači bili konkurentni i imali su puno lakši pristup tržištu.
Taj kumulativni šok nije na vrijeme prepoznat i došlo je do velikog pada poljoprivrednog outputa u prvih par godina s 21 milijardu na samo 15 milijardi kuna. Često se moglo čuti kako proizvođači, koji ništa ne proizvode, dobivaju velike poticaje, od pašnjaka bez stoke, zemlje na ugaru i mnogobrojnih hektara na kojima postoje neke kulture koje ne daju nikakve rezultate, kao primjerice čak 9.000 ha nasada pod orasima. I naravno, sve to je bilo moguće kroz primjenu pravila Zajedničke poljoprivredne politike.
Kako je nastao ZPP
Zajednička poljoprivredna politika nastala je davne 1962. godine s ciljem da se građanima EU-a osigura hrana po prihvatljivim cijenama, a poljoprivrednicima primjeren životni standard. Takva politika dovela je do toga da je već početkom 80-tih godina prošlog stoljeća došlo do ogromnih proizvodnih viškova. Poljoprivredna gospodarstva postala su toliko produktivna da su proizvodila više hrane nego što je bilo potrebno. Zbog toga se 1984. godine uvode određene mjere kojima se razina proizvodnje nastoji uskladiti s potrebama tržišta.
Od početka 90-tih godina sve više se uvode subvencije koje su usmjerene prema potporama za proizvođače, a sve su manje bile usmjerene na proizvodnju. Smanjuje se potpora cijenama i zamjenjuje se s izravnim plaćanjima poljoprivrednicima.
Farmere se već tada krenulo poticati na ekološki prihvatljivije djelovanje. Potom se 2003. godine odvajaju subvencije od proizvodnje. Poljoprivrednicima se isplaćuje potpora dohotku, pod uvjetom da obrađuju poljoprivredno zemljište i da ispunjavaju standarde sigurnosti hrane, zaštite okoliša te zdravlja i dobrobiti životinja.
U zadnjem programskom razdoblju, od 2013. godine do danas, provode se reforme ZPP koje za cilj imaju jačanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvođača. Promiče se sve više održiva poljoprivreda i inovacije te potiče zaštita i razvoj ruralnih prostora.
Hrvatska preskočila dio promjena
Sve te faze u razvoju ZPP naši poljoprivredni proizvođači nisu prošli. Našli su se na otvorenom – vrlo konkurentnom i teškom tržištu, cijene poljoprivrednih proizvoda bile su niske, a naši troškovi proizvodnje visoki. Pravila koja se uvode za dobivanje sredstava iz fondova EU često su vrlo komplicirana, a postupci jako složeni i dugotrajni.
Poljoprivredni proizvođači su vrlo brzo uvidjeli kako im je lakše ne proizvoditi, a dobivati tzv. „poticaje“ kroz povijesna prava – pa i u slučaju kada uopće ništa ne proizvode. Tako smo se našli u situaciji da dajemo sve više novca za poljoprivredu, a da nam proizvodnja pada, odnosno zadnjih godina uglavnom stagnira.
Što nas čeka u novom programskom razdoblju?
Hoćemo li sredstva, koja će vjerojatno biti nešto manja nego zadnjih godina, ovog programskog razdoblja moći iskoristiti bolje i na način da rezultat bude značajno veća poljoprivredna proizvodnja?
Zajednička poljoprivredna politika, prema prijedlogu EK, postavlja tri vrlo općenita cilja: jačanje položaja poljoprivrednika, zaštitu klime, okoliša i bioraznolikosti te jačanje socijalne komponentne ruralnih prostora.
Te općenite ciljeve, države članice moraju ispuniti poštujući devet posebnih ciljeva i to: poduprijeti pristojan i pošten dohodak poljoprivrednim proizvođačima, osigurati hranu visoke kvalitete, promovirati poslove i zapošljavanje u poljoprivredi, poduprijeti generacijsku obnovu, podržati bioraznolikost te osigurati održivu upotrebu prirodnih resursa. Među posebnim ciljevima su i borba s klimatskim promjenama, unaprjeđivanje pozicije farmera u lancu vrijednosti od polja do stola, povećanje konkurentnosti i tržišne orijentiranosti i dr.
Iako nova zakonodavna regulativa još nije usvojena, već je sada poznato da će se novi paket Zajedničke poljoprivredne politike sastojati od Uredbe o strateškim planovima u okviru ZPP, Financijske uredbe i Uredbe o zajedničkom tržištu.
Jasno je da će ostati i dalje dva stupa – Izravna plaćanja i Ruralni razvoj te će se unaprijediti organizacija zajedničkog tržišta putem sektorskih intervencija. Strateški plan bit će najznačajniji dokument koji će donijeti svaka zemlja članica i koji će objediniti sve mjere i intervencije koje će se provoditi radi primjene ZPP na nacionalnoj razini.
Očekuje se da će tako biti više mogućnosti da svaka zemlja utvrdi one mjere koje su njoj i njenim poljoprivrednim regijama optimalne da iskoriste svoje prirodne i ljudske resurse s kojima raspolažu.
Neizvjesno razdoblje za poljoprivredu
Hrvatsko predsjedanje EU dočekano je s brojnim otvorenim pitanjima koja se tiču EU u narednom višegodišnjem programskom razdoblju. Stara EK nije uspjela dogovoriti financijski okvir za razdoblje od 2021. do 2027. godine, uglavnom zbog neizvjesnosti oko BREXIT-a. Poljoprivredni proizvođači živjet će i dalje u neizvjesnosti koja će trajati sve dok se ne utvrdi financijski paket za poljoprivredu za razdoblje od 2021.-2027., ali i zakonodavni okvir koji predstavlja ZPP.
U okviru prijedloga EK za višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2021.-2027., određuje se proračunski okvir i glavne smjernice za zajedničku poljoprivrednu politiku (ZPP). Na temelju toga Komisija će predstaviti skup propisa kojima se utvrđuje zakonodavni okvir za ZPP u razdoblju 2021.-2027.
S obzirom na kašnjenje cijelog procesa, kroz 2021. godinu će financiranje biti sukladno prijelaznim odredbama, a primjenjivat će se pravila iz prethodnog programskog razdoblja (2014. – 2020.)
Zbog ovog kašnjenja, kod utvrđivanja zakonodavne regulative i financijskog okvira, imamo puno prostora da dobro analiziramo sadašnje stanje greške koje smo napravili te da sagledamo sve mogućnosti naše raznolike poljoprivrede. Možemo također utvrditi kako ju staviti u funkciju prehrambene sigurnosti zemlje, uz najbolju zaštitu naših poljoprivrednika i njihovog dohotka te prirodnih resursa koje imamo. Važna je i bioraznolikost, koja nam je na vrlo visokom nivou kada se usporedimo s drugim članicama.
Mi u SMARTER-u kontinuirano pratimo kako teku rasprave u EK, Parlamentu i Vijeću, ali i na nacionalnoj razini te ćemo otvarati sve teme koje su u tom smislu značajne kako bi se pokušala unaprijediti ova, još uvijek izuzetno značajna djelatnost za našu zemlju.
Ako o poljoprivredi i njezinim rezultatima jako brinu velike i snažne, financijske i industrijske sile, kao što su Njemačka i Francuska pa čak i Nizozemska i Luksemburg, smatramo da je to u Hrvatskoj još višekratno važnije.
Ako pogledamo udjel poljoprivrede u BDP-u, kod nas on čini još uvijek preko 3 posto BDP-a, za razliku od razvijenih zemalja EU, gdje je to na oko 1 posto. Da ne govorimo o broju ljudi koji žive od poljoprivrede i značaju za ruralna područja. Uvjereni smo kako još imamo vremena i snage te mogućnosti da napravimo bolju poljoprivredu za novo doba.
