PIŠE: prof. dr. sc. Ivo Grgić
Pojava novog sveprisutnog koronavirusa, službeno COVID-19, se sve više analizira i to ne samo njegov utjecaj na zdravstveno stanje nacije, nego i mogući utjecaj na Hrvatsku u ovoj, ali i u godinama koje dolaze. Na hrvatsku ekonomiju, kvalitetu života itd…
Možda i neće biti velikog utjecaja, ali to je malo vjerojatno jer se radi o epidemiji koja izaziva globalnu histeriju. Ipak, na stranu teorije zavjere, cijela svjetska panika u posljednjih dva mjeseca ima svoju i dobru i lošu stranu. Dobra je da shvatimo koliko smo mali u borbi s očima nevidljivom beštijom i da prvo što u toj zgodi pomislimo, odnosno ulovi nas strah da barem „ne umremo gladni“.
Prazne police
Sada i to postaje pandemija, čemu su dokaz ispražnjene police kakvih se ne sjećam niti u ratnim 90-im godinama. I zamislimo situaciju da puknu trgovinske veze s Italijom, Njemačkom… a domaću poljoprivrednu proizvodnju smo uništili gledajući samo cjenovnu konkurentnost, pri čemu je najveći dio proizvođača bio u podređenom položaju u odnosu na konkurenciju iz uređenih država.
Loše je što će prelijevanje krize iz psihološkog u ekonomsko imati određene posljedice, kako na razini države, tako i na pojedinca. Koliko su ekonomije na staklenim nogama, pokazuju svjetske burze, pri čemu se ne mogu oteti dojmu da će iz ovoga bogatiji biti još bogatiji, a siromašni još siromašniji. I koga to briga kao i relaksirajuće spoznaje da su ugroženi oni stariji i već bolesni.
Sinergija turizma i poljoprivrede
U nedostatku vizije usklađenog gospodarskog razvoja, često se naglašava da Hrvatska svoj ekonomski razvoj i stabilnost treba tražiti u sinergijskom učinku turizma i poljoprivrede. I zato se pitamo, što možemo očekivati. Posebno u situaciji kada je u 2019. godini Hrvatska zabilježila u turizmu potrošnju na razini od oko 290 tisuća stanovnika, što je oko 30% više od desetogodišnjeg gubitka domaćeg stanovništva. Ali,ne smijemo zanemariti razliku u kupovnoj moći turista i domaćeg stanovništva.
Ako ovo ludilo brzo završi, a moguće je jer i velikima ovo više ne odgovara, posljedice za Hrvatsku će biti manje bolne. I u prvi tren više će trpjeti turizam, a manje poljoprivreda i prateće djelatnosti.
Prema izračunima stručnjaka SMARTER-a, kroz turizam se plasira u prosjeku oko 15% ukupne domaće proizvodnje, a ostalo je potrošnja domaćeg pučanstva i izvoz. Prema procjeni istih, udjel uvoza u turističkoj potrošnji je preko 50%, pri čemu se on kreće ovisno o vrsti proizvoda od 80% do 30%.
Kao što je poznato, nema gotovo niti jednog proizvoda u kojem smo samodostatni. Pa ni u proizvodnji kruha obzirom da pekarskih proizvoda godišnje uvezemo za preko 145 milijuna eura. Tako da će prelijevanje krize na domaću poljoprivrednu proizvodnju biti relativno ukupno malo, možda će čak neki proizvođači prehrambenih proizvoda, koji su dobro opskrbljeni sirovinama i uklopljeni u sigurne lance dobave, imati i kratkoročne koristi, ali za pojedine proizvođače može biti i većih poremećaja.
Značajnije posljedice mogu biti neizravne i to kroz potražnju domaćeg stanovništva, čiji dohoci ovise o „kvaliteti turističke sezone“. Porast će potražnja za jeftinijim proizvodima koji najčešće dolaze iz poljoprivredno razvijenih država. Ali, logično je i pitanje hoće li se očuvati postojeći trgovinski kanali jer su oni s Italijom već dvojbeni.
Na kraju se ipak pitamo kako žurno odgovoriti na ove izazove i koliko ćemo izaći pametniji iz ove situacije?
Prilika za domaću proizvodnju
Hitro treba ponuditi relevantne modele, pri čemu u neki od njih treba uključiti i nižu poljoprivrednu proizvodnju zbog klimatski atipične godine, s malo ili uopće bez snijega. Ovo je ipak i prilika za domaće poljoprivredne proizvođače kojima se otvara prostor većeg plasmana domaćih proizvoda, samo je pitanje njihove sposobnosti samoorganiziranja u ponudi dovoljne količine u određene mjesece visoke potrošnje. O značenju udruživanja i zadrugarstva je prije nekoliko dana objavljen i prilog na web stranici SMARTER-a.
I na kraju ovoga kratkog osvrta, za dublje analize treba više vremena, ne možemo se otrgnuti dojmu da dok se hvalimo s dvije tone zaštićenih proizvoda, malo jača kriza razotkrije sve mane dosadašnjih poljoprivrednih politika. Od 1991. pa do današnjih dana.
A za slučaj ozbiljnijeg dugotrajnijeg poremećaja na tržištu poljoprivrednih proizvoda i hrane, jasno je da bi naši građani hranu plaćali znatno skuplje i do nje dolazili otežano. Hrvatska država svoju ulogu u osiguranje proizvodnje kvalitetne hrane i opskrbu stanovnika, teško da bi mogla osigurati.
Tko nema dovoljno hrane za sebe, taj je gubitnik!
