Hrvatska ekološka poljoprivreda: Zbog ogromnih potpora rastu eko površine, ali bez realne eko proizvodnje

shutterstock_82423975

Kada se govori o ekološkoj poljoprivredi i organski uzgojenim proizvodima, generalno potrošači imaju pozitivan stav i vjeruju da su to proizvodi visoke kvalitete, te da se proizvode uz maksimalnu zaštitu okoliša, te bez kemijskih sredstava. Potrošači bi rado konzumirali hranu iz organskog uzgoja, ali uz uvjet da nije previše skupa. Postoje predrasude da je proizvodnja koja dolazi s manjih OPG izuzetno kvalitetna, uzgojena organski, baš kao što su to nekad radile naše bake, a postoje stručnjaci koji smatraju da bi temelj hrvatske poljoprivrede trebala biti upravo ekološka poljoprivreda.

„Pravi“ poljoprivredni proizvođači, OPG-ovi ili poljoprivredna trgovačka društva, koja se bave ozbiljnom intenzivnom proizvodnjom hrane, ekološku poljoprivredu često percipiraju kao način izvlačenja novca kroz razne potpore, od izravnih plaćanja koja imaju zelenu komponentu do mjera ruralnog razvoja, odnosno najznačajnijih IAKS mjera, glavne mjere kojom bi se trebala poticati organska proizvodnja, a time i proizvodnja ekoloških proizvoda.

Nedavna izjava jednog poljoprivrednog proizvođača da se „dižu poticaji na sve strane, na puste njive na kojima nitko ništa ne proizvodi“, izazvala je lavinu nezadovoljstva i propitivanja trošenja novca u eko proizvodnji u Hrvatskoj. Izjava da je kontrola iz Bruxellesa utvrdila da je samo dva posto takvih poticaja opravdano, a čak 98 posto je lažno, otvorila je brojne dileme i pitanja kako se zapravo troše eko potpore i gdje smo u ekološkoj poljoprivredi.

Dio izjave koji se odnosi na obveze vraćanja sredstava u EU proračun, zbog navodnog nenamjenskog korištenja sredstava, Ministarstvo je odmah jasno demantiralo.

No generalno stav, koji je iznio spomenuti poljoprivrednik, podržava i najveći broj poljoprivrednih proizvođača koji smatraju da rast ekoloških površina ne prati adekvatna proizvodnja takvih proizvoda, posebice onih s dodanom vrijednošću, te da postoje brojne manipulacije koje idu na štetu pravoj poljoprivrednoj proizvodnji.

Zajednička poljoprivredna politika brojnim načinima i ogromnim sredstvima potiče poljoprivredne prakse korisne za klimu i okoliš, a u tu vrstu praksi se ekološki uzgoj odlično uklapa. Organske farme u EU pokazuju tendenciju veće zarade od konvencionalne proizvodnje, a takva poljoprivreda troši manje inputa nego konvencionalna poljoprivreda. Glavne karakteristike eko biljne proizvodnje su te da proizvođači moraju upravljati plodnošću tla, izborom vrsta i sorti kod višegodišnjih usjeva, rotacijom usjeva po propisanom redoslijedu, podliježu kompliciranim pravilima o višestrukoj sukladnosti i drugo. Znatno se manje koriste pesticidi i gnojiva.

U ekološkom uzgoju u stočarstvu životinje trebaju imati pristup otvorenom prostoru ili uzgoju na pašnjacima, a ono zahtijeva visoke standarde dobrobiti životinja specifičnih za svaku vrstu. Briga o zdravlju životinja se temelji na prevenciji bolesti, a posebna pozornost se posvećuje uvjetima držanja životinja, veličini prostora, boravku na otvorenom i slično.

Kakvo je zapravo stanje ekološke proizvodnje u RH

Kada se pogleda statistika o broju proizvođača i površinama, mogli bismo zaključiti da smo na dobrom putu, jer nam se ekološka poljoprivreda razvija i raste. Od 2012. kada je u ekološkoj proizvodnji bilo 1.413 proizvođača do 2018. broj proizvođača povećao se na 4.374 proizvođača, odnosno utrostručio, a samo je u prošloj godini rast bio osam posto. No, ako znamo da smo krajem 2018.  ukupno imali preko 167.000 poljoprivrednih proizvođača to je udjel od tek 2,6 posto.

Značajno rastu i površine tako da su od 31.904 ha iz 2012., do 2018. one narasle na čak 103.166 ha što je još povećanje od čak 3,2 puta. Samo u zadnjoj godini rast je bio 6,8 posto. Udjel površina za ekološku proizvodnju u ukupnim poljoprivrednim površinama čini 6,94% (krajem 2018. godine ukupno se koristi samo 1.485.645 ha).

Izvor: Eurostat

Prosječna površina pod eko uzgojem je čak 23,5 ha, što je izuzetno veliki prosjek za Hrvatsku gdje je inače prosječna površina poljoprivrednog posjeda 11 ha. Već taj podatak zahtijeva analizu strukture ekološke proizvodnje. Najveće eko površine su u ratarstvu – oko 50 posto svih ekoloških površina, a nakon toga idu pašnjaci s gotovo 40 000 ha.

Rast ratarskih površina bio je 2,5 puta, jer je od 19.855 ha iz 2012. godine eko ratarstvo dosegnulo 50.281 ha u 2018. godini. Primjerice samo je industrijsko bilje u eko uzgoju sa 3.833 ha iz 2013. godine naraslo na 14.885 ha u 2018. Tamo gdje bi se trebao očekivati najveći rast proizvodnje i površina, do njega ipak nije došlo. Tako su se površine pod  povrćem, koje uključuje i dinje, povećale minimalno – sa 157 na 416 ha u 2018 godini.

Najveći rast ekoloških površina bilježi se kod trajnih travnjaka, kojih smo 2012. imali 7.635 ha, da bi 2018. došli do čak 39.575 ha. Ekološki pašnjaci u Hrvatskoj su tako narasli preko 5 puta.


Izvor: Eurostat

Narasle su ekološke površine pod grožđem, pa je ova proizvodnja povećana sa 744 tone na 5.617 tona, a takva je situacija i sa maslinama gdje je proizvodnja sa 155 tona narasla na 1.303 tone u 2018. Iako se vidi veliki rast, ove su količine u udjelu ukupne proizvodnje grožđa ili maslina tako male da su zapravo zanemarive.

Proizvodnja ostalog ekološkog voća je također zanemariva. Proizvodnja jabuka bila je u 2018. godini 90.000 tona, a jabuka u ekološkom uzgoju smo proizveli samo 2.483 tone odnosno 2,7%.

Izvor: Eurostat

U stočarskoj proizvodnji je primjetan rast broja stoke u ekološkoj proizvodnji, ali to ne slijedi jednak rast površina, odnosno pašnjaka. Broj goveda povećan je sa 6.540 na 19.613 komada, što je više za tri puta, dok su pašnjaci, kao što smo već spomenuli narasli za čak pet puta.

Broj mliječnih krava nema pozitivnu krivulju, dapače pada. U 2018. smo imali manji broj mliječnih krava (996) u ekološkom uzgoju nego 2012. godine, kad ih je bilo 1.371 komada.

Svinje su u vrlo malom porastu, a broj ovaca u eko uzgoju povećan je sa 17.601 komada na 62.315 u 2018., dok kod peradi nije došlo do značajnijih promjena u promatranom razdoblju. Ista je situacija i kod pčelinjaka.

Proizvodnja mesa i mlijeka iz ekološkog uzgoja povećana je pa smo tako proizveli 2.311 tona u 2018. godini, od čega 141 tonu svinjskog mesa te 1.456 tona govedskog mesa, dok je proizvodnja eko peradarskog mesa jako mala. Proizvodnja mlijeka, sira, vrhnja, jogurta i ostalih mliječnih proizvoda zanemariva je.

Izvor: Eurostat

 Ukupno prerađenih proizvoda na bazi eko mesa, voća i povrća u 2018. godini smo imali samo 5.062 tona.

Svi ovi podaci nalaze se u bazi Eurostata i moguće ih je provjeriti ovdje.

Analiza ovih podataka razotkriva sve slabosti ekološke poljoprivrede u Hrvatskoj. Unatoč ogromnim izdvajanjima za ekološku proizvodnju, Hrvatska zapravo prave proizvodnje nema ili je ima vrlo malo.

Podaci izazivaju poprilično veliko razočaranje pa bi se nakon uvida u njih bilo koji agro biznis ili ekonomski analitičar u potpunosti mogao složiti s tvrdnjom poljoprivrednika s početka teksta koji tvrdi da se za ekološku proizvodnju izdvajaju ogromni novci, a da proizvodnje gotovo i nema odnosno ona je vrlo mala, zanemariva.

Najčešće se u javnosti kao primjer ističe sadnja oraha i rezultati u proizvodnji. Podaci zaista pokazuju sav apsurd politike poticaja na primjeru sadnje oraha.

Izvor: DZS

 Komplicirani ZPP: Glavne potpore za eko proizvodnju

Za bolje razumijevanje kompliciranih pravila isplate različitih vrsta potpora te mogućnosti za ekološku poljoprivredu potrebno je razjasniti kako ZPP funkcionira i koje sve mogućnosti nudi poljoprivrednicima.

U okviru Izravnih plaćanja, koja su se zadnjih godina popela na preko 3 milijardi kuna, čak 30 posto sredstava je namijenjeno za Zelena plaćanja što je iznos od oko milijarde kuna godišnje. Svi proizvođači, da bi mogli dobiti Izravna plaćanja, dužni su se držati pravila koja su vezana uz standarde zaštite okoliša koje ćemo kasnije detaljno objasniti.

Uz Zelena plaćanja, ogromne su mogućnosti za ekološku poljoprivredu i kroz Program mjera ruralnog razvoja – kroz nekoliko ključnih IAKS mjera.

Program ruralnog razvoja RH za razdoblje 2014 -2020 vrijedan je 2,4 milijarde eura ili nešto više od 18 milijardi kuna. Za Mjere koje su usmjerene za Klimu i okoliš planira se utrošiti 34 posto ukupne alokacije i ta sredstva se povećavaju.

U okviru tog programa za IAKS mjere i to Mjere 10, 11 i 13, alokacija je 4,6 milijardi kuna, a do sada je isplaćeno 2,8 milijardi kuna. Za sve ostale mjere Programa ruralnog razvoja alocirano je 13,49 milijardi kuna, a do sada je isplaćeno 6,2 milijardi kuna.

Mjere 10, 11 i 13 ključne su za isplatu ekoloških potpora i za njih nema natječaja nego se potpore isplaćuju temeljem Jedinstvenog zahtijeva putem APPRRR, ako se udovolji uvjetima koji su prijavljeni u Jedinstvenom zahtjevu koji obuhvaća i zahtjev za Izravna plaćanja i za IAKS mjere ruralnog razvoja.

Iz raspoloživih podataka vidljivo je da se ekološke mjere koriste bolje od ostatka Programa ruralnog razvoja jer je korištenje na razini 60 posto, a cijeli program, zajedno s ovim mjerama ima omjer alocirano/isplaćeno od 49,9 posto.

Kada se uzmu u obzir svi ovi podaci te sagledaju ukupna sredstva koja se svake godine usmjeravaju kroz Zelena plaćanja (iz omotnice za Izravna plaćanja od gotovo 800 milijuna kuna godišnje), te vrlo visoki iznosi koje smo prezentirali kroz sve mjere Programa ruralnog razvoja, zaključak stručnjaka SMARTERA jest da je ekološka proizvodnja u Hrvatskoj prisutna u tragovima odnosno gotovo zanemariva.

Zato je potpuno jasno kakvu reakciju na takva velika i poprilično nerazumljiva i nejasna plaćanja imaju kvalitetni konvencionalni proizvođači koji svaki hektar obradive zemlje, do koje vrlo teško dolaze, obrađuju, bore se na tržištu sa jakom konkurencijom i suočavaju s brojnim izazovima.

Za ekološku poljoprivredu čini se da je dovoljno posaditi sadnice primjerice oraha ili lješnjaka, imati zanemarivu ili gotovo nikakvu proizvodnju, a primati ogromne potpore.

Kako prepoznati koje su potpore za ekološku proizvodnju

Budući da su potpore za ekološku poljoprivredu bile tema medija i javnosti posljednjih dana, stručnjaci Smartera napravili su analizu temeljem raspoloživih podataka, pa zbog boljeg razumijevanja sustava ZPP koji je u primjeni, donosimo detaljna objašnjenja svih oblika i mogućnosti ostvarivanja prava na tzv. „zelene“ potpore ili potpore koje su usmjerene na zaštitu klime i okoliša.

Krenimo redom.

  • ZELENA PLAĆANJA – višestruka sukladnost

ZPP kao jedan od glavnih ciljeva stavlja zaštitu okoliša i utjecaja poljoprivrede na okoliš. Kroz izravna plaćanja se željelo osigurati stabilnost dohotka i kompenzirati proizvođače za primjenu okolišno prihvatljivih praksi. Tako je kao obvezni dio Izravnih plaćanja utvrđeno tzv. Zeleno plaćanje koje se isplaćuje kao dodatak na osnovno plaćanje, kao naknada proizvođačima za očuvanje okoliša i bio raznolikosti, a uključuju raznolikost usjeva, održavanje postojećih trajnih travnjaka i postojanje ekološki značajne površine na poljoprivrednoj površini.

Svaka država članica obvezno raspoređuje čak 30 posto nacionalne omotnice na Zeleno plaćanje.

Da bi proizvođač ostvario izravna plaćanja, mora se pridržavati pravila „višestruke sukladnosti“.

A ona se sastoji od dva seta pravila. Prvi su propisani zahtjevi upravljanja koji uključuju standarde za nitrate, standarde za očuvanje životinjskih vrsta i okoliša divljih ptica, standarde očuvanja prirodnih staništa, standarde vezane uz sigurnost hrane.

Drugi set pravila se odnosi na dobre poljoprivredne i okolišne uvjete (GAEC) odnosno minimalne uvjete upravljanja koji su vezani za zaštitu tla od erozije, zaštitu i upravljanje vodama, održavanje strukture tla i razine organske tvari u tlu te osiguranje minimalne razine održavanja da bi se spriječilo uništavanje staništa. GAEC standarda ukupno ima sedam, a utvrđivanje standarda koje proizvođač mora ispuniti na svom gospodarstvu prepušteno je državi članici.

Radi se o setu izrazito preciznih i kompliciranih pravila kojima se propisuju standardi kojih se moraju pridržavati svi proizvođači bez obzira kojom se vrstom proizvodnje bave i to su osnovni uvjeti za dobivanje potpore bez obzira radi li se o ekološkoj ili konvencionalnoj proizvodnji.

U okviru Izravnih plaćanja, koja su se zadnjih godina, kao što smo već rekli, popeli na preko 3 milijardi kuna, čak 30 posto sredstava je namijenjeno za Zelena plaćanja što je iznos od oko milijarde kuna. A svi proizvođači, da bi mogli dobiti Izravna plaćanja, dužni su se držati pravila koja su vezana uz standarde zaštite okoliša.

  • IAKS MJERE RURALNOG RAZVOJA

U okviru Programa ruralnog razvoja programirane su mjere kojima je cilj očuvanje i unapređenje ekosustava ovisnih o poljoprivredi, te promoviranje učinkovitog iskorištavanja resursa i prelazak na gospodarenje s niskom razinom ugljika i tolerantno na klimatske uvjete u poljoprivredi, šumarstvu i prehrambenom sektoru.

To su  IAKS mjere iz Programa ruralnog razvoja RH i one za razdoblje 2014. – 2020. obuhvaćaju potporu u tri mjere:

  1. a) Mjera 10 „Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene“
  2. b) Mjera 11 „Ekološki uzgoj“
  3. c) Mjera 13 „Plaćanja područjima s prirodnim ili ostalim posebnim ograničenjima“

Ove tri mjere Programa ruralnog razvoja uključuju cijeli niz Operacija koje propisuju stroge uvjete ostvarivanja potpora, a odnose se na mjere zaštite okoliša.

Mjera 10 – obnavljanje, očuvanje i poboljšanje ekosustava

Kroz Mjeru 10 posebna se pozornost posvećuje sprječavanju erozije tla, te povećanju plodnosti tla i organske materije u tlu,  održavanju kvalitete vode, tla i zraka, ali i očuvanju krajobraza i bioraznolikosti. Cilj je potaknuti poljoprivredne prakse koje su korisne za okoliš, ublažiti negativne učinke poljoprivrede i povećati bioraznolikost, kao i očuvati genetske resurse vezane uz poljoprivredu, uvođenje i kontinuirana primjena održivog načina uzgoja kako bi se smanjio pritisak na poljoprivredno zemljište.

Mjera 10 sadrži veliki broj operacija. Među njima su: Obrada tla i sjetva na terenu s nagibom za oranične jednogodišnje kulture, Zatravnjivanje trajnih nasada, Očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti, Pilot mjera za zaštitu kosca (Crex crex), Pilot mjera za zaštitu leptira, Uspostava poljskih traka, Održavanje ekstenzivnih voćnjaka, Održavanje ekstenzivnih maslinika, Očuvanje ugroženih izvornih i zaštićenih pasmina domaćih životinja, Održavanje suhozida, Održavanje živica, Korištenje feromonskih, vizualnih i hranidbenih klopki, Metoda konfuzije štetnika u višegodišnjim nasadima, Poboljšano održavanje međurednog prostora u višegodišnjim nasadima, Primjena ekoloških gnojiva u višegodišnjim nasadima, Mehaničko uništavanje korova unutar redova višegodišnjih nasada.

Za Mjeru 10 je alocirano čak 1,06 milijardi kuna, a utrošeno samo 140 milijuna kuna ili oko 13,6 posto.

Proizvođači vrlo malo koriste ove operacije jer im je to jako komplicirano unatoč visokim potporama. Ova Mjera jedna je od najslabije korištenih mjera Ruralnog razvoja zbog čega je Ministarstvo poljoprivrede tražilo od EK da se ta sredstva preraspodjele na druge mjere. I to prebacivanje je izazvalo dileme i nerazumijevanja oko ekoloških potpora i eko poljoprivrede.

Mjera 11 – Ekološki uzgoj

Cilj mjere je poticanje praksi ekološkog uzgoja koje su korisne za okoliš – sa stajališta zraka, tla, vode i bioraznolikosti, čime se umanjuju negativni učinci konvencionalne poljoprivrede na okoliš.

Poljoprivrednik koji ulazi u sustav ekološke poljoprivrede mora zatražiti prvu kontrolu koju provode kontrolna tijela ovlaštena od strane Ministarstva poljoprivrede. Korisnik dostavlja Agenciji za plaćanja prvo kontrolno izvješće koje se podnosi sa zahtjevom za registraciju u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji. Agencija za plaćanja zatim izdaje odluku o upisu u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji.

Ovlašteno kontrolno tijelo, temeljem stručnog pregleda, izdaje potvrdnicu (certifikat) ukazujući na status proizvoda (ekološka proizvodnja ili proizvod u prijelaznom razdoblju). Kontrola od strane ovlaštenih kontrolnih tijela mora biti provedena najmanje jednom godišnje.

Poljoprivrednik može koristiti oznaku ”ekološka proizvodnja” isključivo nakon isteka prijelaznog razdoblja, koji za oranične površine, livade i pašnjake iznosi minimalno dvije godine, a tri godine za višegodišnje biljke.

Budući da je ekološka poljoprivreda daleko zahtjevniji sustav poljoprivredne proizvodnje, potpora unutar mjere se daje kako bi se potaknuli novi poljoprivrednici da prihvate obveze koje nadilaze uvjete višestruke sukladnosti i propisanih zahtjeva upravljanja, te da bi se potaknulo poljoprivrednike koji su već prihvatili navedene obveze da nastave s ekološkom poljoprivredom.

Mjera 11 ima dvije operacije i izuzetno je dobro prihvaćena te su sredstva iskorištena u najvećoj mjeri. Za mjeru je alocirano 975 milijuna kuna, a do kraja ožujka ove godine je potrošeno gotovo 800 milijuna kuna ili 82 posto.

U sklopu ove mjere postoje dvije operacije:

11.1 – Prijelaz na ekološke poljoprivredne prakse i metode je određeno u sljedećim iznosima koji su bili očito vrlo primamljivi proizvođačima određenih kultura da prijeđu na ekološku proizvodnju, a da pri tome nije bilo nužno dokazati da je rezultat tih potpora i ekološki proizvod.

Po jedinici površine su odobreni sljedeći iznosi:

Oranice: 347,78 EUR /ha

Višegodišnji nasadi: 868,18 EUR /ha;

Povrće: 576,94 EUR /ha;

Trajni travnjaci:  309,94 EUR /ha;

11.2 Plaćanja za održavanje ekoloških poljoprivrednih praksa i metoda

Potpora se dodjeljuje u obliku bespovratnih sredstava u vidu godišnje potpore po hektaru kao naknada korisniku za gubitak prihoda i dodatne troškove koji su rezultat pridržavanja posebnim uvjetima koji nadilaze minimalno propisane uvjete. Potpora nadoknađuje sav izgubljeni prihod i dodatne troškove.

Primjenjivi iznosi su:

Oranice: 289,82 EUR /ha;

Višegodišnji nasad: 723,48 EUR /ha;

Povrće: 480,78 EUR /ha

Trajni travnjaci: 258,28 EUR /ha

Mjera 13: Plaćanja područjima s prirodnim ograničenjima ili ostalim posebnim ograničenjima

Pojedini dijelovi Hrvatske (obično udaljeni od velikih naselja) označeni su kao područja pod utjecajem nepovoljne klime ili nepovoljnih karakteristika tla, gdje je posebno prisutan problem odljeva stanovništva i stanovnici moraju uložiti više napora da bi održali poljoprivrednu proizvodnju. Poljoprivreda im je vrlo često jedini izvor prihoda, međutim zbog nepovoljnih uvjeta prinosi su ispodprosječni, a u novije vrijeme i vrlo često pogođeni klimatskim promjenama. Negativni efekti napuštanja zemlje očitovao se i u gubitku bioraznolikosti, povećanoj eroziji tla i neodržavanim površinama gdje je povećani rizik od šumskih požara u pojedinim regijama.

Identificirana su tri tipa područja s ograničenjima :

  • Gorsko planinska područja – pokrivaju 1.175.786 ha (20,78% teritorija), s 32.034 ha poljoprivredne površine gdje se daje potpora 226 EUR/ha
  • Područja sa značajnim prirodnim ograničenjima – pokrivaju 2.424.155 ha (42,83% teritorija), sa 355.027 ha poljoprivredne površine – područja pod utjecajem prirodnih ili drugih specifičnih ograničenja u poljoprivredi koja utječu na rast i razvoj biljaka, a rezultiraju značajnim gubicima u prinosima usjeva i u isto vrijeme povećavaju troškove proizvodnje. Potpora u iznosu 119,85 eura se daje kao naknada aktivnim poljoprivrednicima za održavanje poljoprivredne djelatnosti usprkos nepovoljnim uvjetima proizvodnje
  • Područja s posebnim ograničenjima – pokrivaju 449.860 ha (7,95% teritorija), sa 37.652 ha poljoprivredne površine. Područje s posebnim ograničenjem u Republici Hrvatskoj je krško područje, definirano kao jedinstveni krajolik u okvirima geomorfologije, geologije, pedologije i hidrologije, s obiljem karakteristika kao što su ponikve, špilje, krške udoline, podzemni tokovi, jezera, izvorišta itd.
  • Krško područje poznato je kao područje s najvećom biološkom raznolikosti u Europi – Potpora u iznosu 82 eura.

Za Mjeru 13 alocirano je ukupno 2,44 milijardi kuna, a do sada je potrošeno (do 30. ožujka 2020.) čak  1.87 milijardi kuna ili 76,5 posto.

Zaključno, za razne vidove „zelenih plaćanja“ odvaja se preko 30 posto svih raspoloživih sredstava za poljoprivredne poticaje. Da ne bi bilo zablude, nisu sve te potpore usmjerene samo na ekološku proizvodnju, ali bi bilo logično da se značajnije koriste za rast i podizanje ekološke proizvodnje.

No, u ekološkoj proizvodnji imamo zanemarivu proizvodnju na nivou oko 2% ukupne poljoprivredne proizvodnje.

Povezane objave

Leave a comment

Together we are Smarter

SMARTER
info@smarter.hr
Radnička cesta 39
10000 Zagreb, Croatia
+385 1 6132 130