Udruživanje poljoprivrednika trebao bi biti strateški cilj hrvatske poljoprivredne politike budući da povezivanje proizvođača, poglavito malih poljoprivrednih gospodarstava, koja svojim količinama i tehnologijom proizvodnje nisu konkurentna na tržištu, predstavlja razuman i racionalan pristup rješavanju problematike održivosti poljoprivredne proizvodnje i ravnopravnijeg nastupa na tržištu. U Hrvatskoj ima nešto više od 170.000 poljoprivrednih gospodarstava od kojih je 83 posto ili oko 110.000 mala gospodarstva po vrijednosti svoje proizvodnje. Uglavnom su to mala obiteljska poljoprivredna gospodarstva koja djeluju neovisno jedna od drugih. Nasuprotno tome, daleko je veća koncentracija i među prerađivačima i među trgovcima. Ova asimetrija pregovaračkih pozicija otežava poljoprivrednicima obranu njihovih interesa u pregovorima s drugim akterima u opskrbnom lancu.
Da bi se dala veća moć kolektivnog pregovaranja poljoprivrednika, EU podržava poljoprivrednike koji žele surađivati u proizvođačkim organizacijama kroz koncentriranje opskrbe, poboljšanje marketinga, pružanje tehničke i logističke pomoći svojim članovima, unapređenje upravljanja kvalitetom te prijenos znanje. EU priznaje posebnu ulogu koju imaju organizacije proizvođača, a kao rezultat toga, mogu zatražiti priznanje od zemlje EU u kojoj imaju sjedište. Organizacije proizvođača mogu imati različite pravne oblike, uključujući poljoprivredne zadruge. Udruživanje u proizvođačke organizacije jamči postizanje ekonomski isplative proizvodnje pojedinog proizvođača, čemu u prilog ide i veliki broj primjera uspješnog poslovanja proizvođačkih organizacija u Europskoj uniji.
U Hrvatskoj je trenutno priznato 17 proizvođačkih organizacija iz osam sektora koje okupljanju samo oko 700 članova, od ukupno preko 170.000 poljoprivrednih gospodarstva u Hrvatskoj. Priznate proizvođačke organizacije djeluju u tek devet županija smještenih u kontinentalnoj Hrvatskoj.
„Proces udruživanja u PO je krenuo nešto dinamičnije posljednjih godina, od 2017 godine, ali još uvijek ne smijemo biti zadovoljni s rezultatima, nego je potrebno i nadalje ojačati snagu proizvođača na ovaj način. Korona kriza i najava nove Zajedničke poljoprivredne politike EU, koja će nas dočekati od 2023. godine, trebala bi nas dodatno potaknuti i motivirati da se proces udruživanja proizvođača ubrza te da se podigne svijest o potrebi horizontalnog povezivanja, veće povezanosti sa otkupljivačima ali i sa prerađivačkom industrijom, koji imaju razrađene i stabilne kanale prema prodajnim lancima i izvoznim tržištima. Svi zajedno moramo ojačati pregovaračku snagu naših proizvođača, a pojedine PO u Hrvatskoj već su pokazale učinkovitosti i vidljivost te prepoznatljivosti na tržištu. Jedan od najboljih primjera je PZ Jabuka, koja u sektoru voća već donijela novine i bolju poziciju na policama u domaćim trgovinama i izvozu, kao i brendiranje domaćeg voća, a velika su očekivanja i od PO – VIP Panonia koja je zadnja priznata proizvođačka organizacija (priznata 2. listopada 2020.), a koja bi trebali ojačati udruživanje u sektoru voća i naročito povrća, pokazala je analiza Smartera, konzultantske tvrtke specijalizirane za poljoprivredu i prehrambenu industriju.
PO krenule iz sektora proizvodnje mlijeka
Prve proizvođačke organizacije su priznate u sektoru proizvodnje mlijeka, a neke koje su bile registrirane su veći i prestale sa radom. U EU je najčešće udruživanje u proizvodnji voće i povrća i u proizvodnji mlijeka. Na žalost, unatoč početnom entuzijazmu i naporima pojedinac da izguraju udruživanje proizvođača mlijeka u PO, one nisu donijele rezultate koji su bili očekivani. Nisu uspjeli stvoriti uvjete za zaključenje ugovora o otkupa sa prerađivačima mlijeka na nivou PO za sve članice. Kao i u svakom ugovornom odnosu i proizvođači i mljekarska industrija nisu poduzeli sve što bi bilo potrebno da tzv. Mliječni paket u RH zaživi. A on se temelji na udruživanju proizvođača mlijeka u PO i na čvrstim ugovorima između sudionika u lancu vrijednosti proizvodnje mlijeka i mliječnih proizvoda. Mliječni paket je jedan od temelja na kojem počiva uspješna proizvodnja mlijeka u EU.
„Za sada udruživanje u sektoru voća i povrća pokazuje pozitivan smjer dok u mliječnom sektoru postoji potreba za znatnim unapređenjem rada PO i napora ostalih sudionika kako bi te PO u mljekarskoj proizvodnji opravdale svoje postojanje, zaključak je analize Smartera.
Najviše PO u dvije poljoprivredne slavonske županije
Analizu proizvođačkih organizacija Smarter je izradio temeljem ažuriranih najnovijih podataka Ministarstva poljoprivrede.
Iz podataka je vidljivo kako je od 17 proizvođačkih organizacija proces udruživanja najbolje krenuo upravo u sektoru voća i povrća koje imaju četiri PO. Slijedi sektor žitarica, mlijeka i mliječnih proizvoda, te u sektoru stočarstva – govedina i teletina (koje imaju tri PO). Teritorijalno gledajući najbolji rezultati udruživanja vidljivi su u dvije vodeće poljoprivredne županije – Osječko-baranjskoj i Vukovarsko-srijemskoj županiji, koje imaju po 3 priznate PO. Na žalost udruživanje u PO još uvijek nije zaživjelo u Istri, Dalmaciji, Lici, jer su do sada priznate PO uglavnom koncentrirane u kontinentalnom dijelu Hrvatske. S danom 30. listopada 2020. zaprimljena su još četiri zahtjeva za priznavanje proizvođačkih organizacija od kojih jedna u proizvodnji pčelarskih proizvoda, a čak tri su u proizvodnji krumpira.
Stručnjaci Smartera stalno naglašavaju kako je potrebno učiniti značajnije napore da bismo ojačali naše poljoprivredne proizvođače i to ne samo kroz izdvajanje sredstava za potpore ili dodatna plaćanja, nego i brojnim drugim mjerama poljoprivredne politike. Kao jednu od glavnih poluga za razvoj naše poljoprivredne proizvodnje, ističemo jačanje vertikalne integracije u lancu opskrbe, od poljoprivrednih proizvođača i otkupljivača poljoprivrednih proizvoda, do prerade proizvoda za potrebe manjih prehrambeno-prerađivačkih pogona ili velikih industrijskih prehrambenih kompanija te trgovine.
Tablica 1. Broj proizvođačkih organizacija prema županijama
Europska unija, kroz mjere Zajedničke poljoprivredne politike već godinama potiče udruživanje poljoprivrednih proizvođača u proizvođačke organizacije. Dinamičnost zapadnoeuropskog tržišta te vrlo jaka prehrambena industrija EU, neprestano zahtijeva i potiče poljoprivredu da se prilagođava zakonima industrijske ekonomije. To je rezultiralo smanjenjem broja poljoprivrednika, povećanjem proizvodnosti rada, povećanjem prosječne veličine obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava te nastankom novih oblika organizacije poljoprivredne proizvodnje. Razvojem poljoprivrede razvijaju su se i novi načini organizacije poslovanja u poljoprivredi.
Tablica 2. Osnovni podaci o priznatim proizvođačkim organizacijama
Potpora za proizvođačkih organizacija
Prve potpore za uspostavu i rad proizvođačkih organizacija dodijeljene su u skladu s odredbama Pravilnika o priznavanju i potporama za početak rada proizvođačkih organizacija Priznata proizvođačka organizacija je u skladu s navedenim pravilnikom mogla primiti financijsku potporu za uspostavu i rad iz dva izvora: Državnog proračuna RH ili Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj. Potpora se dodjeljuju proizvođačkim organizacijama priznatim od strane Ministarstva poljoprivrede, a namijenjene su za provedbu odobrenog petogodišnjeg poslovnog plana proizvođačke organizacije. Najviši iznos potpore je 750.000 kuna godišnje, a intenzitet potpore je različit ovisno o visini utržive proizvodnje koju PO ostvaruje. Od ukupno 17 priznatih proizvođačkih organizacija u Hrvatskoj, devet priznatih proizvođačkih organizacija koristi sredstva Programa ruralnog razvoja, dok tri koriste sredstva za potporu iz Državnog proračuna Republike Hrvatske.
U resornom Ministarstvu poljoprivrede ističu kako trošenje sredstva potpore nije mjerilo uspješnosti funkcioniranja proizvođačke organizacije. Uspješnost rada proizvođačke organizacije i njena opstojnost ovise prije svega o stupanju integracije i podizanje međusobnog povjerenja među članovima. Naime, udruživanje proizvođača u PO predstavlja jedan od načina jačanja tržišnog položaja svakog pojedinog proizvođača, člana udruženja. Ističu kako sa stajališta udruživanja, bolje pozicioniranje na tržištu zahtjeva, između ostalog i reprezentativnost. To znači da svaki pojedini sektor treba biti organiziran na način da u njemu djeluje nekoliko, prema brojnosti udruženih proizvođača,velikih i ekonomski jakih proizvođačkih organizacija. Time se stvaraju pretpostavke za poštenije pregovaranje i uređivanje odnosa u skladu sa sektorskim ugovorima pomoću kojih se proizvođačima od strane prvog otkupljivača garantiraju količine, cijene i vremensko razdoblje otkupa njihovih proizvoda te drugi važni uvjeti otkupa.
S druge strane, proizvođačka organizacija može i samostalno, o čemu svjedoče brojni primjeri, plasirati proizvode na tržište prema zahtjevima istoga.
Uspostavljene proizvođačke organizacije u velikoj većini slučajeva nisu svojim članovima poslužile za koncentraciju ponude i jačanje njihovog tržišnog položaja, stoga što izostaje koncept zajedničke prodaje, a i broj udruženih proizvođača te njihov obujam proizvodnje u proizvođačkoj organizaciji je nizak. Postojeće proizvođačke organizacije uglavnom su, uz neke iznimke, koncentrirane na davanje administrativne potpore članovima, održavanje brojnosti članstva i građenje povjerenja među članovima, dok su investicijske i neke druge aktivnosti vezane uz ispitivanje tržišta i pripremu proizvoda za tržište još uvijek u drugom planu. Stoga se može konstatirati da postojeća razina udruživanja proizvođača u proizvođačke organizacije nije značajnije poboljšao njihov status kao dionika u lancu opskrbe hranom niti je značajnije doprinijelo unaprjeđenju odnosa u sektoru, kao i samog stanja u sektoru u ekonomskom smislu.
PO u budućem ZPP od 2023. godine
U narednom programskom razdoblju očekuje se još značajnija uloga koju PO dobivaju na jačanju tržišnog položaja poljoprivrednih proizvođača, njihovih članova. Mogućnosti koje pruža udruživanje primarnih poljoprivrednih proizvođača u predstojećem razdoblju propisane su dokumentima kojima se uređuje novo programsko razdoblje Zajedničke poljoprivredne politike Europske unije.
U tom smislu osobit značaj i naglasak stavlja se na udruženja proizvođača (proizvođačke organizacije) koja će svojim ciljanim djelovanjima u sektoru za koji su priznata, u okviru operativnih programa, provoditi tzv. sektorske intervencije i na taj način pridonositi unaprjeđenju stanja u pojedinom sektoru. Prema objašnjenju Ministarstva poljoprivrede konsolidacija dvaju stupova Zajedničke poljoprivredne politike mijenjat će dosadašnji koncept prvog i drugog stupa Zajedničke poljoprivredne politike u jedan regulatorni okvir, a to je Uredba o strateškim planovima koja će omogućiti financiranje na jednom mjestu. Sukladno tome sektorske intervencije, koje su se do sada provodile kroz Uredbu o Zajedničkoj organizaciji tržišta, po novome će se provoditi kroz Strateški plan 2021.-2027. godine.
U okviru sektorskih intervencija predviđa se izrada operativnih programa i u drugim sektorima (za sada je moguća u sektoru voća i povrća) čime se stvaraju uvjeti za provedbu tzv. sektorskih intervencija uz financiranje iz operativnog fonda. Navedene operativne programe izrađuju priznate proizvođačke organizacije prema pravilima Uredbe EU o zajedničkoj organizaciji tržišta. Upravo iz tog razloga polovicom ove godine donijeta je Nacionalna strategija za održive operativne programe proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća kojom se osigurava učinkovita provedba operativnih programa priznatih organizacija proizvođača i njihovih udruženja u sektoru voća i povrća te osigurava financijska potpora za provedbu višegodišnjih operativnih programa putem operativnog fonda Proizvođačke organizacije koji se financira iz doprinosa članova i doprinosa Europske unije (EFJP). U tijeku je izrada Pravilnika o provedbi Nacionalne strategije za održive operativne programe proizvođačkih organizacija u sektoru voća i povrća za koji se očekuje da će biti donesen do kraja 2020. godine te će priznate proizvođačke organizacije iz sektora voća i povrće moći podnositi zahtjeve za odobrenje operativnih programa čije bi provođenje trebalo započeti najkasnije 31.siječnja 2021. godine.
„Ministarstvo poljoprivrede treba stalno raditi na uređenju normativnog okvira, te pojednostavljenju procedura za udruživanje i priznavanje proizvođačkih organizacija ali i odobravanje sredstava kako bi se učinkovito podržao njihov rad te brojne aktivnosti na promociji udruživanja. Nije dovoljno deklarativno udruživanja radi povlačenja novčanih potpora nego stvarno jačanja nastupa udruženih proizvođača na tržištu nabave, tržištu prodaje kroz jačanje njihove pregovaračke moći, ali i uključivanjem u marketinške aktivnosti, aktivnosti zaštite proizvoda sa oznakama kvalitete, jačanje tehnoloških pretpostavki za konkurentniju proizvodnju te uvođenje digitalnih rješenja u proizvodnji svojih članica“, smatraju stručnjaci Smartera.
U EU postoji 3505 PO, a polovica u sektoru voća i povrća
U Europskoj uniji ima 11 milijuna poljoprivrednika od kojih mnogi rade na relativno malenim obiteljskim gospodarstvima. Ta gospodarstva djeluju neovisno jedno o drugome. U EU je u 2017. godini bilo 3505 proizvođačkih organizacija, od kojih je najveći broj (52 posto) u sektoru voća i povrća te mliječnom sektoru (38 posto). Prema zadnjim dostupnim podacima samo u tri države članica EU-a nije priznata nijedna proizvođačka organizacija: Estoniji, Litvi i Luksemburgu. Najviše PO ima Francuska – 724, slijede Njemačka (692), Italija (583), Španjolska (579), dok primjerice Slovenija prema zadnjim podacima ima 5 proizvođačkih organizacija.
