Tijekom studenog ove godine, Ministarstvo poljoprivrede izvršilo je strateške izmjene Programa ruralnog razvoja, a najznačajnije u tome je izmjena financijskog plana – realokacija sredstava po mjerama. Već je sada moguće zaključiti kako je vrlo teško opravdati neke izmjene koje se planiraju provesti. Smatramo kako ove izmjene nisu uvažile ogromne potrebe hrvatskih poljoprivrednika za investiranjem i jačanjem konkurentnosti.
Do 15. studenog 2019. godine, raspisano je natječaja u gotovo jednakoj vrijednosti koliko je ukupno alocirano sredstava – dakle 2,4 milijarde eura. Od toga je već odobreno 75 % sredstava, a isplaćeno 43 % sredstava, odnosno nešto više od jedne milijarde eura.
Ruralni razvoj, kao drugi stup Zajedničke poljoprivredne politike EU, financiran je sredstvima Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) kojem je dugoročni cilj povećanje konkurentnosti poljoprivrede, održivo upravljanje prirodnim resursima te uravnotežen razvoj ruralnih krajeva. Program ruralnog razvoja Hrvatske, za programsko razdoblje 2014. – 2020., Europska komisija odobrila je sredinom 2015. godine (što znači da smo već u petoj godini provedbe), a ukupan iznos određen je na 2,38 milijardi eura.
Programom je definirano čak 16 mjera, a kasnije su dodane još dvije, uz čiju bi se primjenu i provedbu trebalo utjecati na povećanje konkurentnosti hrvatske poljoprivrede, šumarstva i prerađivačke industrije, ali i unaprjeđenje životnih i radnih uvjeta u ruralnim područjima te očuvanje okoliša. Kako se radi o fondu koji se financira iz sredstava ZPP-a, za očekivati bi bilo da je u najvećoj mjeri namijenjen jačanju poljoprivredne proizvodnje, no kada se detaljno analizira sve što smo planirali, koliko smo sredstava u koje mjere alocirali te kakav je plan realokacije sredstava za iduću godinu, jasno je da tome nije baš tako.
Program ruralnog razvoja RH jedan od najbolje korištenih fondova
Hrvatska je Program ruralnog razvoja radila prvi put po ulasku u EU, za razliku od drugih članica EU koje su se već istrenirale u programiranju mjera. Budući da smo prvi put radili na njemu, možemo reći kako smo ipak polučili određeni uspjeh jer je Program ruralnog razvoja RH jedan od najbolje korištenih fondova od svih koje Hrvatska ima na raspolaganju.
Unatoč brojnim početnim greškama i lutanjima te težini sektora i brojnim interesnim skupinama koje su imale različit pogled na strateški smjer potrošnje novca, interesantno je to što je, prema onom što tvrde u Ministarstvu poljoprivrede, on najuspješniji od svih korištenih fondova. Svi koji prate poljoprivredu RH, znaju kakve su kritike bile na početku programiranja Programa, kod donošenja Programa, a zatim i kroz turbulencije te brojne izazove u prvim godinama provedbe. Možemo se samo zapitati što se dešavalo ili se još uvijek dešava s drugim strukturnim i investicijskim programima.
Program ruralnog razvoja ima izuzetno velik broj – njih 18, veliki broj podmjera (oko 60) te čak oko 100 operacija. Kada znamo da se za svaku mjeru donosi poseban Pravilnik, a natječaji se raspisuju i za svaku podmjeru ili operaciju, sustav je jako zakompliciran već na samom početku. To što smo odabrali gotovo sve mjere od ponuđenih 21, govori da na početku programiranja nismo znali što želimo postići kroz Program ruralnog razvoja, koji su nam prioriteti, zbog čega smo odabrali gotovo sve ponuđene mjere. To je samo još jedan dokaz da nam je tada nedostajala Strategija poljoprivrede koja bi usmjeravala i programirala ovaj izdašan Program.
Imali smo čak 100 različitih natječaja
S velikim brojem mjera i operacija opteretili smo i administrativne kapacitete Ministarstva poljoprivrede i Agencije za plaćanje. Od 2015. godine do danas raspisano je gotovo 100 natječaja, pri čemu su u toj, prvoj godini, bila raspisana samo dva velika natječaja i to za Mjeru 4.1 i 4.2 te nekoliko natječaja za Mjeru 6.1 i 6.3. U 2016. godini provedba Programa ruralnog razvoja je gotovo u potpunosti zaustavljena te su se tražile greške iz prvog natječaja iz prethodne godine pa je većina natječaja raspisana tek u razdoblju od 2017. do 2019. godine.
Najnoviji podaci kažu kako je do 15. studenog ove godine raspisano natječaja u gotovo jednakoj vrijednosti koliko je ukupno alocirano sredstava – dakle 2,4 milijarde eura. Od toga je već odobreno 75 % sredstava, a isplaćeno 43 % sredstava, odnosno nešto više od jedne milijarde eura.
Kada znamo da će se Program koristiti tako da će natječaji biti raspisivani i kroz cijelu 2020. godinu (zadnja godina), a sredstava trošiti još iduće tri godine po modelu N+3 (dakle do 2023.), postotak iskorištenja bit će značajno veći i približit će se potrošnji ukupno alociranih sredstava.
Postavlja se pitanje možemo li biti zadovoljni kako su novci do sada potrošeni i kako se troše, za koje mjere se ispunjava plan potrošnje te kako se izvršila prenamjena sredstava između mjera u okviru Programa ruralnog razvoja?
Strateške izmjene plana i realokacija novca
Tijekom studenog Ministarstvo poljoprivrede izvršilo je strateške izmjene Programa ruralnog razvoja, a najznačajnija u tome je izmjena financijskog plana – realokacija sredstava po mjerama. Već sada je moguće zaključiti kako je vrlo teško opravdati neke izmjene koje se planiraju provesti.
Mjere 1. i 2. koje se odnose na obrazovanje i savjetovanje poljoprivrednika, a koje provodi Savjetodavna služba – iskorištene su samo 9, odnosno 14 %. U idućoj godini smanjuju se sredstva za tu mjeru za više od 50 % ukupne alokacije. Uzimajući u obzir u kolikoj je mjeri loša obrazovna struktura naših proizvođača, a kako su tehnološki, klimatski i tržišni uvjeti izuzetno zahtjevni, mi u SMARTER-u smatramo, kako je u proces edukaciju trebalo uvesti i druge sudionike. Oni su mogli doprinijeti podizanju znanja i odraditi potrebne edukacije pa nije bilo potrebno posezati za smanjenjem alociranih sredstava jer je potrebno više investirati u povećanje znanja.
Mjere 4. i 6. jedine su investicijske mjere koje direktno utječu na jačanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvođača pa je bilo i za očekivati da je za njih došlo do povećanja alokacije, no po našem mišljenju, to je povećanje relativno skromno.
Mjera 4. – Ulaganje u fizičku imovinu, koja je usmjerena na jačanje konkurentnosti poljoprivrednih gospodarstava, ujedno je i najznačajnija mjera Programa ruralnog razvoja jer je investicijska mjera za koju je alocirano najviše sredstava, cca 30 % od ukupnog Programa. Za nju postoji i najveći interes poljoprivrednika (velikih i malih).
Od ukupno, nešto više od 18 milijardi kuna, namijenjenih cijelom Programu ruralnog razvoja, za Mjeru 4. namijenjeno je 5,2 milijarde kuna, a interesa bi bilo i za značajno veći iznos od ovog koji je bio na raspolaganju. Do sada su raspisani natječaji za cjelokupnu alokaciju, odobreno je preko 72 %, a isplaćeno 33,7 %.
Samo značajnijim ulaganjem u farme, opremu i nove tehnologije, naši poljoprivredni proizvođači moći će konkurirati na otvorenom domaćem i drugim tržištima.
Ukupna alokacija je s 581 milijuna eura povećana na 592 milijuna eura, odnosno za samo 10,5 milijuna eura. To je mjera koja najviše može utjecati na konkurentnost i povećanje produktivnosti. Stručnjaci SMARTER-a smatraju kako je za Mjeru 4. trebalo prenamijeniti najviše sredstava iz ostalih mjera koje se slabo troše i za koje se vidi da nedostaje interes s terena.
Povećana je alokacija za Mjeru 6., namijenjenu za male i mlade poljoprivrednike, a za dopunske djelatnosti na poljoprivrednim gospodarstvima planirano je smanjenje sredstava. Smatramo kako je u tom dijelu napravljen kvalitetan pomak jer je ukupna alokacija za Mjeru 6. značajna i iznosi čak 210 milijuna eura.
Potrebno je spomenuti i Mjeru 7. – investicije u temeljne usluge i obnovu sela. Ta mjera je vezana uz infrastrukturu u ruralnoj sredini (gradnja cesta, vrtića, biciklističke staze, kulturne i sportske objekte, vatrogasne domove i sl.) Cilj ove mjere je osiguranje kvalitetne komunalne i društvene infrastrukture, kako bi se ruralna područja učinila poželjnim mjestom za život i rad.
Provođenje ove mjere u rukama je jedinica lokalne samouprave, komunalnih poduzeća i javnih ustanova u vlasništvu lokalne uprave. Treba napomenuti da je do sada potrošena čak jedna milijarda kuna za izgradnju 100 vrtića u ruralnom prostoru, što je za svaku pohvalu kada ne bi imali sadašnji trend snažnog iseljavanja iz ruralnog prostora te smanjivanje broja djece u tim prostorima.
Naš je stav kako je pretpostavka razvoja ruralnih sredina usmjeravanje investicija u jačanje proizvodnje i stvaranje novih radnih mjesta jer je to jedan od načina da se zaustavi iseljavanje. Upitno je ulaganje u izgradnju lokalne infrastrukture (za lijepe parkove, šetnice, biciklističke staze, sportske terene) za ljude koji nemaju od čega živjeti. Na ovaj način neće se riješiti problem iseljavanja jer mladi ljudi svoj odlazak najvećim dijelom opravdavaju nemogućnošću rada i osiguranjem zarade na temelju konkurentne proizvodnje.
Ovogodišnjom izmjenom planirana sredstva za ovu mjeru podignuta su s 226.000.000 eura, na 292.506.096 eura. Od ovoga poljoprivreda, odnosno proizvodnja hrane, ima jako malo koristi.
Ogromna sredstva za klimu i okoliš
Za mjere koje su usmjerene na „Klimu i okoliš“ planirano je potrošiti 34 % ukupne alokacije. U narednom razdoblju očekuju se i znatnija izdvajanja te stroži uvjeti za udovoljavanje i zahtjevima vezanim uz klimatske promjene i zaštitu okoliša od štetnih utjecaja poljoprivrede.
Zaključno, kod realokacije sredstava iz Programa ruralnog razvoja, za Mjeru 4. sredstava su povećana za tek dva posto, a za Mjeru 7. za čak 29 posto.
Smatramo kako ove izmjene nisu uvažile ogromne potrebe hrvatskih poljoprivrednika za investiranjem i jačanje konkurentnosti. Za razliku od nas, poljoprivreda u nama konkurentnim zemljama iz EU ulaže ogromne novce u pametnu poljoprivredu, uvođenje novih tehnologija te povećavaju svoje prinose jer se očekuje da će uvjeti za to biti sve teži u narednom Programskom razdoblju. Zato je važno da Hrvatska usmjeri što veće iznose i značajnija sredstava na investicijske mjere. Realokacija, odnosno izmjena financijskog plana, nažalost iz ovog što smo predočili, ne ide u tom smjeru.
Ne smatramo da takvi potezi idu u korist bilo kome u ruralnom prostoru, a pritom mislimo na proizvođače, proizvodnju, otvaranje radnih mjesta, povećanje produktivnosti, osim što možda koriste lokalnoj politici koja se raznim infrastrukturnim radovima i ulaganjima sprema za lokalne izbore. Nažalost, mišljenja smo da nam se može dogoditi da imamo izgrađenu infrastrukturu, ali prostore bez stanovništva. Za to vrijeme i dalje nam raste uvoz hrane, a produktivnost i proizvodnja stagniraju.
