Za sve mjere proizvođači moraju znati da će biti dužeg trajanja od jednog mandata te bi stoga bilo nužno da zaista čim prije vidimo konkretne Strateške planove po poljoprivrednim sektorima i mjere, odnosno intervencije koje će omogućiti ostvarenje Strateških ciljeva.
O stanju na globalnom i hrvatskom tržištu svinjskog mesa na stranicama SMARTER-a već smo objavili detaljnu analizu i projekcije krajem 2019. godine. No, u međuvremenu smo svjedoci nekoliko novih momenata na tržištu, koji ukazuju da će globalna kriza i nestašica svinjskog mesa, koja ima za posljedicu rast cijena, imati dugotrajniji karakter, te će se isti trendovi nastaviti u 2020. godini.
Sljedeća nova odluka bilo je i službeno ukidanje svih ograničenja nastalih zbog klasične svinjske kuge Hrvatskoj, što znači i slobodan promet živih svinja i njihovih proizvoda unutar RH i Europske Unije.
Nadalje, u našem zadnjem tekstu na ovu temu, težište smo postavili na poziciju mesne, prerađivačke industrije u Hrvatskoj, koja se našla u vrlo teškom položaju jer je prisiljena kupovati sirovinu za preradu s europskog tržišta, na kojem su cijene enormno rasle, a trgovački lanci nisu pristajali na dizanje cijena gotovih proizvoda, što je stavljalo našu mesnu industriju u izuzetno težak položaj.
Talijansko iskustvo
Na ovu temu bili smo inspirirani i reakcijom talijanske ministrice poljoprivrede, koja je u identičnoj situaciji reagirala tako da je obavila konzultacije sa svim dionicima u vertikalnom lancu vrijednosti te koristeći mogućnosti odredbe Zakona o nepoštenoj trgovačkoj praksi, postigla dogovor sa svakim od dionika o primjeni tržišnih odnosa.
Ovoga puta, naše je pitanje, može li naše ministarstvo poljoprivrede iskoristiti globalnu konjunkturu na tržištu svinjetine, kao i nove uvjete proizvodnje i trgovine za ozbiljnije povećanje hrvatskog svinjogojstva?
Posljedično se postavlja pitanje, može li Hrvatska podići samodostatnost u proizvodnji svinjskog mesa sa sadašnjih 45 – 55 posto barem na 80 posto. Ministrica poljoprivrede Marija Vučković, u poljoprivrednoj emisiji HTV-a, odgovorila je da Ministarstvo razmatra uvođenje određenih mjera u području dobrobiti životinja, odnosno zelenih plaćanja, kojima svinjogojstvo nije do sada bilo obuhvaćeno. Izrazila je pozitivan stav prema potrebi vertikalne integracije u proizvodnji svinjskog mesa, kao npr: sirovine za pršute, te je obećala promjenu u Zakonu o proizvođačkim organizacijama, što bi trebalo stimulirati proizvodnju svinjskog mesa za domaću preradu u proizvode veće dodane vrijednosti.
Pitanje je, mogu li samo ove mjere značajnije podići samodostatnost i dugoročno pokrenuti hrvatsku svinjogojsku proizvodnju. Bilo bi dobro, ali je to malo vjerojatno!
Intervencije na tržištu zbog cikličnosti proizvodnje
Naime, svinjogojsku proizvodnju karakterizira izrazita cikličnost te u špicama rasta ponude i potražnje cijene izrazito fluktuiraju, što onda rezultira periodima dispariteta cijena te gubitaka u proizvodnji. U zemljama koje dugoročno razvijaju svinjogojstvo, svi dionici odlučivanja moraju biti spremni na intervencije u takvim trenutcima i to bi morala biti uobičajena politika, bez potrebe dodatnih pritisaka proizvođača. Tako proizvođači, unaprijed svjesni ovog rizika, ulaze u proizvodnju svinja, znajući, da će u situaciji većih poremećaja imati podršku.
S druge strane, objektivna barijera za rast domaće proizvodnje je nedostatak odojaka na domaćem tržištu, a velika potražnja za njima u EU, podigla je cijene odojaka za preko 60 posto. To stvara strah od preskupe sirovine za ulazak u proizvodnju, odnosno bojazan da do kraja ciklusa izlazna cijena tova neće pratiti visoku ulaznu cijenu odojaka.
Dugoročno, rješenje je sigurno u vlastitoj proizvodnji odojaka, gdje bi Hrvatska morala, u svojoj Strategiji razvoja poljoprivrede, odrediti za cilj rast svinjogojstva te već sada predvidjeti intervencije kojima će poticati investicije u proizvodnju odojaka, osigurati specifične i primjerene financijske izvore za dio vlastitih investicija farmera, a tek onda dugoročno i kontinuirano mjere dobrobiti životinja, te zelene mjere zbrinjavanja otpada, odnosno stimuliranja proizvodnje zelene energije, vezano uz proizvodnju svinja.
Bez vlastite proizvodnje odojaka, koji će genetikom biti usklađeni s potrebama prerađivačke industrije (proizvođačima pršuta, kulena, slanine, pancete, itd.), dugoročno je vrlo teško motivirati farmere za relativno velika ulaganja potrebna u proizvodnji svinja.
Rast cijena i potražnje sve veći
Ono što današnju situaciju čini povoljnom je svakako cijena svinjskog mesa, rastuća potražnja, relativno povoljne cijene stočne hrane, nedostatna ponuda na domaćem tržištu odgovarajućeg mesa i po cijeni i po kvaliteti te spoznaja da će ovakva situacija potrajati još neko vrijeme.
S druge strane, situacija na europskom tržištu svinjskog mesa konačno je pokazala svim trgovcima, uvoznicima sirovine, ali i prerađivačima svinjskog mesa u vrhunske proizvode, da dugoročno rješenje ne može biti uvoz. Ovdje prvenstveno mislimo na situaciju sa svinjskom kugom u Poljskoj i Belgiji te Srbiji.
Kako Hrvatska ima zaštićen niz proizvoda vezan na njihovo zemljopisno porijeklo, sve više će se proizvođači morati okretati domaćoj sirovini, ne samo zbog porijekla, nego i zbog objektivne kvalitete.
Stoga su najavljene dugoročne inicijative Ministarstva za stimuliranje vertikalnog povezivanja proizvođača i prerađivača u Proizvođačke organizacije sigurno dobrodošle. No, za sve mjere proizvođači moraju znati da će biti dužeg trajanja od jednog mandata te bi stoga bilo nužno da zaista čim prije vidimo konkretne Strateške planove po poljoprivrednim sektorima i mjere, odnosno intervencije koje će omogućiti ostvarenje Strateških ciljeva.
Mi u SMARTER-u s pravom vjerujemo da hrvatski proizvođači svinja očekuju da će biti jedan od prioriteta u sljedećoj financijskoj perspektivi ZPP-a.
