Približavaju nam se blagdani Božića i vrijeme darivanja. Stari običaji navode kako je omiljeni dar za Božić nekad bila jabuka – simbol zdravlja i sreće. Jabuke se smatraju najzdravijim voćem na svijetu pa zato i ne čudi što nosi naziv „Kraljica voća“.
Jabuka spada među najzastupljenije voćne vrste i najvažnija je domaća voćarska vrsta. U Hrvatskoj postoji više od 7000 sorti jabuka. Neke od najpoznatijih i najzastupljenijih sorti u Hrvatskoj su: idared, golden delišes, golden spur, jonagold, gala, granny smith, braeburn, fuji, i dr. S obzirom na tako veliki broj sorti, jabuke dozrijevaju od lipnja do studenog. Kako je jabuka pogodna za čuvanje, kupcima je dostupna tijekom cijele godine.
Proizvodnju i trženje jabuka, kao i ostalih voćnih kultura, prate brojni izazovi te su u proizvodnji prisutne velike oscilacije. Vrijednost proizvodnje voća u ukupnoj poljoprivrednoj vrijednosti Hrvatske kreće se ispod tri posto (za 2018. godinu to je bilo 2,7 posto) te čini samo 0,2 posto vrijednosti proizvodnje voćarstva unutar EU. Za proizvodnju voća koristimo ispod tri posto korištenih poljoprivrednih površina. U ukupnoj hrvatskoj proizvodnji, jabuka je najzastupljenija vrsta koja čini oko 42 posto udjela u proizvodnji voća u Hrvatskoj.
U EU daleko najveću proizvodnju ima Poljska, koja je svoju proizvodnju s 1,85 milijuna tona iz 2010. godine, povećala na čak 4,81 milijuna tona u 2018. godini.
U isto vrijeme u Hrvatskoj proizvodnja, mogli bi reći, uglavnom stagnira. Tako smo 2010. godine imali proizvodnju od 89.000 tona, da bi tijekom 2018. godine zabilježili urod od 90.000 tona, no proizvodnja kroz pojedine godine značajno oscilira. Vrlo stabilnu proizvodnju godinama imaju Italija i Francuska, koje su uz Poljsku najveći proizvođači jabuka u EU.
Skromni hrvatski rezultati
Za razliku od vrlo ujednačene, tehnološki dobro opremljene proizvodnje te kvalitetno udruženih proizvođača u europskim zemljama s velikom proizvodnjom, u Hrvatskoj proizvodnja jabuke pokazuje skromne rezultate. Podaci Državnog zavoda za statistiku unazad desetak godina pokazuju da su se površine pod nasadima jabuka smanjile. Tako je 2008. godine pod jabukama bilo 6.404 hektara, za razliku od 2018. godine kada smo pali na samo 4.728 hektara, što ukazuje na značajan pad.
Što se tiče proizvodnje, kod nje su vidljive veće oscilacije i to posebno u razdoblju od 2011. godine do sada. Veliki pad proizvodnje bio je 2012. kada je proizvedeno samo 37.414 tona, dok je iduća, 2013. godina bila rekordna s proizvodnjom od čak 121.738 tona. Ukupna proizvodnja jabuka u 2018. godini iznosila je 93.467 tona. Procjenjuje se da će proizvodnja u 2019. godini biti na razini one ostvarene 2018. godine.
Kod proizvodnji jabuka, kao i ostalih voćnih vrsta, veliki problem postaju značajne klimatske promjene te česte elementarne nepogode. Hrvatskim voćarima nedostaju sustavi za zaštitu od elementarnih nepogoda, naročito tuče, te zaštita od mrazeva, ali i vrlo važna agrotehnološka znanja. Posljednjih godina posebno je do izražaja došao problem nedostatka kvalificirane radne snage za berbu.
Mala ulaganja i investicije u suvremene tehnologije te manje od pet posto površina pod navodnjavanjem, dovode do vrlo niskih prinosa po hektaru proizvodnje u odnosu na zemlje najbolje proizvođače jabuka, iz kojih na hrvatsko tržište dolaze značajne količine jabuka.
S obzirom na velike oscilacije u proizvedenim količinama od 2000.- 2017. godine, samodostatnost u ovoj proizvodnji prosječno iznosi 86 posto. Osim nedostatka suvremenih tehnologija i znanja, voćnjaci su nam u prosjeku stari pa je čak i više od 25 posto svih nasada starije od 20 godina, a onih mlađih od pet godina ima tek 6,4 posto proizvođača. Također, voćnjaci pod jabukama su mali pa tako manje od 0,5 hektara imamo kod čak 24 posto svih voćnjaka, a 57 posto voćnjaka je manje od pet hektara.
Ukupno se proizvodnjom jabuka bavi preko 18.000 ljudi, no veliki broj njih nisu proizvođači za tržište.
Veliki uvoz jeftinijih jabuka
Neujednačena proizvodnja jabuka s tako velikim godišnjim kolebanjima stvara velike probleme proizvođačima i zbog poremećaja koji se uslijed toga javljaju na tržištu. Ova pojava dovodi do toga da je kontinuirano prisutan relativno visoki uvoz jabuka jer sudionici na tržištu (trgovci) imaju dugogodišnje stabilne ugovore s proizvođačima izvan Hrvatske koji im jamče sigurnost opskrbe.
U Hrvatsku je 2018. godine uvezeno 16.292 tone svježih jabuka u vrijednosti od oko 10 milijuna eura. Najveći dio uvezenje iz Poljske (9.030 t) i Slovenije (2.471 t). Značajnije količine su stigle i iz Austrije, Njemačke i Italije. Manje količine dolaze iz BiH, Srbije, Slovačke, Mađarske i nekih drugi europskih država.
U spomenutoj godini izvezli smo slične količine (16.815 tona), ali uz puno nižu cijenu (vrijednost izvoza od 5,8 milijuna eura). Najveći izvoz ostvaren je u Austriju (4.600 tona), manje u Italiju (oko 2.000 tona) te u BiH i Njemačku (oko 2.000 tona na oba tržišta). Jabuke izvozimo i na mnoga druga europska te azijska i afrička tržišta, ali količinski i vrijednosno radi se o zanemarivim količinama.
Udruživanje proizvođača još u začetku
Proizvodnju jabuka kontinuirano prate medijski natpisi o problemima u ovoj proizvodnji, propadanju cijelih uroda te odustajanju određenog broja proizvođača od proizvodnje jabuka. Iz svega do sad napisanog, vidljivo je kako se proizvođači susreću sa značajnim klimatskim i tržišnim izazovima, ali je s druge strane očito da na sve te izazove ne reagiraju adekvatnim aktivnostima kojima su europski proizvođači uspješno prevladali poteškoće u svojoj proizvodnji.
Najznačajniji, odnosno najčešći način rješavanja tih problema u voćarstvu je udruživanje proizvođača u proizvođačke organizacije, koje su u Hrvatskoj tek u začetcima. Članstvom u proizvođačkim organizacijama proizvođačima se omogućuje da ojačaju svoju poziciju i pregovaračku snagu na tržištu nabave, ali i na tržištu prodaje, da ujednače svoju prodaju u količinama i u kvaliteti, uvedu neophodne tržišne standarde, ali i razmjenjuju neophodna znanja te brendiraju svoje proizvode.
Potpora od 20 milijuna kuna
Ministarstvo poljoprivrede ove je godine za proizvođače jabuka osiguralo dodatna financijska sredstva u ukupnom iznosu od 20 milijuna kuna, a iznos pojedinačne potpore utvrđen je razmjerno površinama pod jabukama. Iako je pomoć stigla, proizvođači i dalje smatraju kako se ovim potporama ne mogu riješiti njihovi problemi pa često za svoje probleme optužuju uvoznike i trgovačke lance. Glavni argument im je kako se uvoze jabuke lošije kvalitete, s istekom roka trajanja, dok domaći kvalitetniji proizvodi propadaju. Uglavnom se pozivaju na to da su uvozne jabuke znatno jeftinije od domaćih jer trgovcima to najviše odgovara budući da na takvim, uvoznim jabukama imaju veću zaradu.
Stručnjaci SMARTER-a smatraju kako je potrebno da svi zajedno radimo na pronalaženju trajnih rješenja – od odobravanja jednokratnih dodatnih potpora za proizvođače, kao što je bilo odobreno ove godine, pa preko svih drugih mjera koje se mogu i trebaju poduzeti da se ova proizvodnja modernizira i poveća svoju produktivnosti i konkurentnost. Svima je jasno kako domaća proizvodnja jabuka ultimativno mora povećati upravo svoju konkurentnost te se prilagoditi uvjetima koji vladaju na tržištu EU, pri čemu ne treba „izmišljati toplu vodu“, već koristiti sva ona pozitivna iskustava koja udruženi proizvođači EU godinama primjenjuju.
Stručnjaci SMARTER-a stalno naglašavaju kako se proizvođači moraju udružiti da bi osigurali dovoljne količine, ujednačene kvalitete proizvoda te označiti svoje proizvode prepoznatljivim brendiranjem hrvatske jabuke, kako bi je i potrošači znali prepoznati i razlikovati od jabuke iz uvoza. Ne može se očekivati da će se starim, neučinkovitim metodama i načinima rada oduprijeti konkurenciji. Važno je shvatiti kako se svi skupa moramo mijenjati i prilagođavati novim trendovima i konkurenciji, a to se odnosi na sve poljoprivredne proizvodnje, pa i proizvođače jabuka.
Na sreću, vidljivo je da se stvari ipak počinju mijenjati. Zadnjih godina sve se veći broj značajnijih većih proizvođača jabuka udružuje u proizvođačke organizacije pa već sada u Hrvatskoj u proizvodnji jabuka imamo četiri proizvođačke organizacije. One će sigurno privući i manje proizvođače da im se pridruže, a to će doprinijeti i ukupno kvalitetnijim proizvodnim rezultatima.
