Imamo sve više zaštićenih proizvoda, no kolika je njihova tržišna vrijednost i izvozni potencijal?
Europska komisija je u ponedjeljak objavila da je “Paški sir” upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla (ZOI). Time je “Paški sir” dobio zaštitu i na europskoj razini. Zaštićenom oznakom izvornosti jasno su definirane sirovine, opis gotovog proizvoda, geografsko područje proizvodnje, dokaz o porijeklu paškoga sira, postupak proizvodnje, korelacija s geografskim područjem proizvodnje, tj. pojedinosti i uzročno-posljedične veze geografskog područja, kakvoće i karakteristika proizvoda. Paški sir je isključivo proizvod iz ovčjeg mlijeka ovaca s otoka Paga, limitirane proizvodnje definirane količinom ovaca, mlijeka i razdobljem proizvodnje sira, stoji u obrazloženju.
Paški sir je tako postao 24. po redu hrvatski proizvod upisan u registar zaštićenih oznaka izvornosti i zaštićenih oznaka zemljopisnog podrijetla, nakon što su istu oznaku tijekom ljeta dobili zagorski mlinci.
Europskim oznakama kvalitete, odnosno zaštićenom oznakom izvornosti, zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla ili oznakom zajamčeno tradicionalnog specijaliteta, označeni su proizvodi čiji je naziv kao takav zaštićen u cijeloj EU, a proizvode se u skladu s propisanim specifikacijama proizvoda koje su izradili sami proizvođači te u njima definirali svoj proizvod i način njegove proizvodnje. Europski znak koji se nalazi na ambalaži neposredno uz naziv proizvoda jamstvo je originalnog proizvoda – jamči kupnju autentičnog i kontroliranog proizvoda, priznate kvalitete i lokalnog podrijetla.
Bolja konkurentnost i vidljivost
Stručnjaci tvrde da zaštita na europskoj razini znači veću dodanu vrijednost, bolju konkurentnost i vidljivost na tržištu. Na razini Europske unije, prema posljednjim podacima registrirano je preko 1.441 naziva proizvoda, od kojih su čak 24 hrvatska. Ova brojka svrstava nas na visoko 12. mjesto među državama članicama po broju registriranih naziva zaštićenih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda. Najviše zaštićenih proizvoda, čak 293 ima Italija, a slijedi je s 242 Francuska. Na trećem mjestu je Španjolska sa 194 proizvoda dok primjerice, Estonija i Malta nemaju niti jedan proizvod s EU oznakom zaštite.
Hrvatska je s 24 zaštićena proizvoda doista napravila uspjeh budući smo najmlađa članica Europske unije, a mogućnost registracije oznaka stekli smo tek od srpnja 2013. godine, nakon pristupanja u EU.
No, koja je konkretna korist od zaštite? Kolika je tržišna vrijednost ovih proizvoda te koliko je njihov izvozni potencijal, pitanja su na koja je danas teško odgovoriti.
Većina naših zaštićenih proizvoda ima ograničeni tržišni potencijal, barem za sada. Ili su potpuno nepoznati na europskom ili globalnom tržištu, ili su količine koje se proizvode toliko male da nemamo dovoljno potencijala niti za zadovoljenje domaćih potreba, a kamoli da se probijemo na neka vanjska tržišta.
Uz paški sir i zagorske mlince, istarsko maslinovo ulje te također nedavno zaštićenu pašku sol, mi danas na EU razini imamo zaštitu i za Krčki pršut, Ekstra djevičansko maslinovo ulje Cres, Neretvansku mandarinu, Ogulinsko kiselo zelje / Ogulinski kiseli kupus, Baranjski kulen, Lički krumpir, Istarski pršut / Istarski pršut, Drniški pršut, Dalmatinski pršut, Poljički soparnik / Poljički zeljanik / Poljički uljenjak, Zagorskog purana, Krčko maslinovo ulje, Korčulansko maslinovo ulje, Pašku janjetinu, Šoltansko maslinovo ulje, Varaždinsko zelje, Slavonski kulen / Slavonski kulin, Međimursko meso ‘z tiblice, Slavonski med te Ličku janjetinu.
Zaštita je važna, ali je pitanje koliki je tržišni potencijal
Iako je važno da se hvalimo uspjehom koji smo postigli u zaštiti, bilo bi dobro pozabaviti se i tržišnim potencijalom naših zaštićenih proizvoda te mogućnostima koje oni imaju da bi osvojili neka nova tržišta te tako utjecali na veću proizvodnju.
Nedavno su se tako proizvođači zaštićenog slavonskog kulena medijima požalili da su potrošili jako puno energije za zaštitu, no kada se u konačnici podvuče crta, ispada da zbog nekih drugih ograničenja, slavonski kulen nema tržišni potencijal da bi se pojavio na vanjskim tržištima. On tako ostaje prepoznatljiv na uskom, našem tržištu. Slično je i s našim pršutima koji imaju potencijal, ali još uvijek nema dovoljno sirovine za njegovu proizvodnju. Iako je u proteklih nekoliko godina proizvodnja pršuta u našoj zemlji narasla za čak 40 posto, potražnja je još uvijek dvostruko veća od ponude. U Hrvatskoj se godišnje pojede oko 700 tisuća pršuta, a proizvede oko 350 tisuća.
Prema studiji koju je Europska komisija naručila, prije nekoliko godina ukupna prodajna vrijednost svih europskih proizvoda sa zaštićenim nazivima iznosila je 54,3 milijarde eura u 2010. godini, što je 5,7 posto ukupne prodajne vrijednosti svih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda te proizvoda sektora vina i jakih alkoholnih pića.
Vrijednost izvezenih proizvoda sa zaštićenim nazivima iznosila je u toj godini 11,5 milijardi eura, odnosno oko 15 posto od ukupnog izvoza proizvoda prehrambene industrije i industrije pića članica EU. I ove brojke govore o slabom tržišnom potencijalu ovih proizvoda, iako sve više potrošača ima sklonost okretati se lokalnim zaštićenim proizvodima.
Cijela procedura zaštite je zahtjevna budući da obuhvaća postupak koji se prvo provodi na nacionalnoj razini, a nakon toga slijedi i postupak koji vodi Europska komisija na razini Europske unije. Jedna od prepreka u zaštiti su i prigovori, koji vrlo često značajno produžuju sam postupak zaštite budući on za sobom povlači i vrijeme u kojem se pokušava postići sporazum između zainteresiranih strana, a ujedno je posljedično potrebno mijenjati i Specifikaciju proizvoda. Dovoljno je prisjetiti se naših sporova sa susjednim Slovencima oko pojedinih proizvoda.
