PIŠE: prof. dr. sc. Ivo Grgić
I kada smo pomislili da će u 2020. godini napokon doći do poboljšanja uvjeta za poljoprivredu Hrvatske te njen količinski i kakvonosni rast, u kratkom razdoblju korona virus i zagrebački potres uzdrmali su njene ionako slabašne temelje. Svaka nedaća na svoj način.
Procjene što će se desiti u poljoprivrednoj proizvodnji te još više, koje će promjene uslijediti na tržištu poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, kako hrvatskom tako i šire, nezahvalne su i više u području spekulacija nego znanstveno i stručno utemeljenih analiza. Ovakav stav ne isključuje i mogućnost izrade „primitivnih“ modela koji bi ponudili uobičajena tri rješenja (pesimistično, srednje i optimistično), ali bi i dalje doseg modela više bio informativnog karaktera, a manje bi poslužio državnoj administraciji za proaktivne mjere. I to ne zbog izostanka želje domaće administracije da nešto dobro učini, nego čak i više zbog nesnalaženja središnje, u ovom slučaju EU administracije, nevješte da reagira u uvjetima globalne krize te centrističkog, na crti ratne ekonomije, upravljanja.
Za sada je jedino sigurno da nas u ovoj godini očekuje mnoštvo izazova i tržnih potresa čije ćemo posljedice više osjetiti u godinama koje dolaze. I one loše, ali i dobre. O tome ipak u nekom drugom prilogu.
I dok se utjecaj navedenih dviju nedaća čak i može kvantificirati, ostaje nam još nedokučen utjecaj klimatskih uvjeta na ovogodišnju poljoprivrednu proizvodnju. Razdoblje s malo padalina, s izostankom snježnog pokrivača, raniji početak vegetacije, ovodnevne temperature ispod ništice, vjetrovi i slično, imat će utjecaja prvenstveno na biljnu te posredno na ukupnu poljoprivrednu proizvodnju.
Za sada se čak niti za proizvodnju ozimih žitarica, prvenstveno najvažnije krušarice pšenice te ječma i zobi, ali ni za uljanu repicu ne mogu sa sigurnošću dati dugoročne prognoze jer je još dugo do kraja proizvodnog ciklusa. Isto vrijedi i za pojedine voćne vrste. Zbog svega navedenog, naša predviđanja treba uzeti s rezervom i više su upozorenje nego relevantne procjene.
Prema mišljenju stručnjaka-tehnologa, najveća opasnost je trenutno kod pšenice. Sušno razdoblje koje je trajalo donedavno i nemogućnost apsorpcije hranjiva, posebice dušika, nisu pogodovali procesu vlatanja. Početak vlatanja je trenutak kada se u rukavcu može napipati prvo koljence. Ovaj proces traje od 19 do 44 dana, ovisno o temperaturi (minimum je 15 °C), vlazi (ovo je kritična faza što se tiče vlage) i mineralnoj ishrani. Duljina ove faze znatno utječe na budući prinos. Međutim, daleki je put do žetve jer na konačni urod utjecat će i temperature i vlaga za vrijeme klasanja do povećanja hektolitarske mase zrna. Nešto manji utjecaj vlage i temperature je kod ječma i zobi.
S porastom temperatura intenzivira se rast uljane repice gdje je najveća opasnost od štetnika repičine pipe. Stručnjaci preporučuju prihranu s dušikom te zaštitu insekticidom, odnosno potrebu veće pozornosti na pojavu bolesti te po potrebi zaštitu usjeva fungicidom.
Ipak, za očekivati je da će na količinu proizvedenih ozimih kultura veći utjecaj imati zasijane površine nego promjene u visini priroda. Prema podacima prikupljenim s terena, možemo reći da su površine pod ratarskim kulturama ostale na prošlogodišnjem nivou. No, neće sve kulture biti jednako zastupljene kao prošle godine. Pšenica i kukuruz su na približno istim površinama, dok veće razlike očekujemo u smanjenoj proizvodnji uljane repice (potpuni izostanak sredstava za zaštitu) i nešto manje soje (ratarima soju više država ne priznaje u višestrukoj sukladnosti i u dijelu potpora koje se odnose na zelena plaćanja). Površine pod sojom i uljanom repicom uglavnom su zamijenjene suncokretom. Prema sadašnjem stanju, stručnjaci očekuju prirode po hektaru na razini prošlogodišnjih tj. kod pšenice od oko 5,5 tona/ha, ječma od oko 4 tone, a zobi od oko 3 tone.
U ovom trenutku trebalo bi razmisliti kako pšenicu od oko 700.000 tona, soju, a na jesen i kukuruz, što više sačuvati u našim silosima, platiti poljoprivrednicima poštenu cijenu i organizirati proizvodnju kvalitetne stočne hrane za jačanje vlastitog stočarstva. Ovako svake godine organizirani trgovci iz Italije, Srbije i Njemačke otkupe naše žitarice, a poslije nam prodaju GMO stočnu hranu, piletinu iz Italije, Mađarske i Poljske, svinjetinu iz Danske, teletinu iz Nizozemske i ostale mesne proizvode kupljene diljem Europe.
Znatno veća opasnost od temperaturnih oscilacija i jačega vjetra prisutna je kod voćarske proizvodnje i to nejednako za pojedine voćne vrste, ali i nejednako u pojedinim dijelovima Hrvatske.
Prošlotjedne temperature na granici podnošljivosti za sada su prouzročile određene štete kod voćnih vrsta koje se nalaze u fazi cvatnje. To prvenstveno mislimo na trešnje, marelice i breskve. Posebno su bile ugrožene marelice i breskve, koje zbog blage zime imaju znatno manju otpornost na iznenadne niske temperature. Značajno je bila ugrožena i šljiva, koja je vrlo osjetljiva u fazi otvaranja pupova te u fazi mladih zametnutih plodova. Posebno se osjetljivom smatra sorta Stanley, a manje sorta Bistrica.
Jabuka u doba bubrenja cvatnih pupova podnosi temperature do oko -3 °C pa i niže, što ovisi o duljini trajanja hladnoće. Nakon toga pogubnije su i znatno manje negativne temperature. Za sada nisu primijećene veće štete kod jabuka.
Spomenuli smo i jači vjetar koji nije saveznik dobrog oprašivanja, kako zbog „rasipanja“ peludi, tako i zbog nemogućnosti leta pčela.
Općenito, veća opasnost od nižih temperatura je u Slavoniji i Baranji, gdje se nalazi oko 41% ukupnih površina voća, odnosno jabuka oko 40% te krušaka i šljiva s preko 50% ukupnih površina.
Dakle, i proizvodnja glavnih voćnih vrsta mogla bi biti na razini prošlogodišnjih, pod uvjetom da izbjegnemo eventualni, ali najavljeni značajniji temperaturni minus u tjednu početka travnja.
Za svaku navedenu proizvodnju, osim dosadašnjih „šokova“, do konačne berbe mnoštvo je klimatskih izazova, pri čemu ćemo neke anulirati povećanim troškovima zaštite i prihrane, a neke tek osjetiti na nesigurnom ovogodišnje poljoprivrednom tržištu. Sve pod uvjetom pravovremene primjene agrotehničkih mjera i na tržištu dostupnosti biljnih hranjiva i zaštitnih sredstava te manje klimatskih potresa jer hrvatska poljoprivredna proizvodnja je pod izuzetno velikim uplivom vremenskih (ne)pogodnosti.
I dok su vremenske (ne)prilike teško predvidljive u dužem razdoblju, već sada se osjeća ogroman teret mjera koje su izvan utjecaja samih poljoprivrednih proizvođača.
Ogromne probleme mnogima predstavljaju ograničenja uzrokovana pojavom korona virusa. Za sada je izravan utjecaj različit na pojedine proizvođače, odnosno proizvodnje.
Neki upozoravaju da je upitna i pravodobna primjena agrotehničkih mjera kao što su zaštita, prihrana i slično. Ne zbog nedostatka potrebnih inputa, iako se i to može očekivati, već zbog otežanog odlaska do proizvodnih parcela.
Za sada najveće probleme imaju proizvođači cvijeća, povrća te presadnica, posebno nakon odluke o zatvaranju tržnica i drugih mjesta prodaje na malo. Pokušaj on-line prodaje raste, ali je nedovoljan da nadomjesti klasičnu prodaju.
Gubitke imaju i neki drugi, mali proizvođači kao npr. prerađivači mlijeka koji su ili prodavali na tržnicama ili dostavljali na kućni prag.
I dok ipak registrirani poljoprivredni proizvođači, teško se snalazeći s neizostavnim propusnicama, pokušavaju umanjiti štetu, veliki broj naturalnih proizvođača neće uspjeti sačuvati ili obaviti potrebne agrotehničke mjere na svojim parcelama te je upitna njihova buduća samoopskrba.
Nesagledivi su potencijalni gubici kod proizvođača čija je proizvodnja namijenjena turističkom tržištu i gdje su već neki ugovori o suradnji dovedeni u pitanje. Istodobno zatvaranje i inozemnih tržišta, kao npr. za junetinu i neke mesne prerađevine, zahtijeva brzu državnu intervenciju jer je domaće tržište već sada ugroženo proizvodima dvojbeno niske prodajne cijene. Zbog toga se teško oteti dojmu da ova kriza nije i prilika za pražnjenje inozemnih skladišta poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.
Čeka nas teška i neizvjesna godina na koncu koje će se podvlačeći crtu moći reći: hrvatska poljoprivreda ovu nedaću (ni)je preživjela.
