Proizvodnja krumpira u RH odvija se svake godine na približno 10 000 ha poljoprivrednih površina, a količine proizvedenog krumpira osciliraju i to značajno. Oscilacije u proizvodnji uglavnom su vezane uz vremenske neprilike, budući da su zasađeni ha stabilni. Zadnjih godina bilježimo odličnu 2016 godinu kada je proizvedeno gotovo 200.000. tona krumpira.
U 2020. godini, krumpir je bio zasijan na ukupno 9.325 ha, sa kojih je ubrano 174.279 tona krumpira.
Znači da proizvodnja ovisi o prinosu koji se ostvaruje po ha. Prosječni prinos po ha također jako fluktuira te je bilo velikih oscilacija (2003. – suša; 2017. – vremenske nepogode itd.), no možemo reći da je u najboljim godinama prosječni prinos krumpira po ha u Hrvatskoj dostigao razinu od 19 t/ha, a 2020. godine postignut je rekordan prinos od 23 t/ha, no ima proizvođača koji dostižu prinose i od 50 – 60 t/ha
U cijelom promatranom periodu uočava se trend rasta priroda krumpira po ha, što znači da proizvođači podižu proizvodnost, konkurentnost, a oni vodeći dostižu najbolje standarde u sličnim regijama proizvodnje krumpira u susjednim zemljama
Proizvodnja krumpira prisutan je u cijeloj Hrvatskoj ali preko 60% proizvodnje osiguravaju dvije županije; Međimurskoj i Varaždinskoj. Najveći proizvođač krumpira u Hrvatskoj je Međimurska županija, čiji je udjel u ukupno zasađenim površinama krumpirom 37%; slijedi je Varaždinska s 898,3 ha, odnosno 13,6% ukupnih površina.
Koš je jedna karakteristika kod naše proizvodnje jako prisutna ( kao i u proizvodnji svog povrća) a to je da se proizvodnja krumpira odvija se na ukupno 11.091-om poljoprivrednom gospodarstvu, što znači da je izrazito usitnjena, no postoje županije u kojemu je ona već dugo okrenuta robnoj proizvodnji i gdje je površina zasađena krumpirom po gospodarstvu, za hrvatske prilike relativno velika kao u Međimurskoj županiji, Osječko-baranjskoj županija te Bjelovarsko-bilogorskoj županija a što je povezano i sa kvalitetnim i kontinuiranim poslovnim odnosima sa prerađivačkom industrijom koja otkupljuje velike količine i gdje je otkup zagarantiran ali se moraju postići prinosi koji proizvođačima omogućuju zadovoljavajući dohodak po ha.
Samodostatnost u proizvodnji krumpira u protekle 3 godine iznosila je oko 90%, a prosječno je godišnje uvezeno oko 34.000 tona krumpira. Izvozi se tri puta manje uz niže cijene.
Cijene krumpira kao i svog ostalog povrća volatilne su i vođene su prvenstveno odnosom ponude i potražnje, ali sama količina proizvodnje na hrvatskom tržištu nije presudna na kretnje cijena pa i u godinama kada smo imali veliku proizvodnji cijene su znale rasti.
Prošle godine kada je proizvodnja bila na visokoj razini cijene su bila jako niske. Pritisak na tržište stizao je tada od uvoznika koji na europskom tržištu kupuju tržišne viškove jer je cijela EU imala smanjenu potrošnju uslijed poremećaja potrošnje uzrokovane COVID 19 pandemijom a bila je jako odbra proizvodna godina. Tako da su cijene krumpira za potrošaće bile vrlo prihvatljive i kretala su oko 4,70 kn u trgovinama.
Ove godine situacija je bitno drugačija.
Problem s krumpirom proteže se od sjevera do jugoistoka Europe negdje zbog kiša, a u drugim krajevima Europe zbog dugotrajne velike suše, pa je problematičan i njegov uvoz.
U sjevernom dijelu Europe bile su velike kiše (Njemačke, Francuske, Danske, Nizozemske, dio Poljske), dok su prema jugu Europe harale velike suše, pogodivši proizvodnju krumpira Španjolske, Italije, Slovenije, Hrvatske, Mađarske, Rumunjske, Bugarske.
Proizvođači se žale da im je prinosi krumpira slabiji i do tri puta u odnosu na lanjsku godinu, dok su troškovi proizvodnje ostali isti, pa čak i viši zbog poskupljenja goriva, gnojiva i drugih potrebnih sredstava.
Krajem kolovoza i početkom rujna cijene krumpira u prodavaonicama su se kretale oko 5,40 kn i bile su više od prošle godine 18%. istovremeno se primjećuje snažan rast cijena zadnjih par tjedana odnosno zadnja dva mjeseca. I u veleprodaji rastu cijene krumpira u odnosu na prošlu godinu 20%.
No, moramo istaknuti da rast cijena promatrati samo u odnosu na prošlu godinu kada je bila hiperprodukcija, a sa druge strane poremećaj u potrošnji i smanjene narudžbe zbog pandemije, smanjenje prerade krumpira jer su bile otkazane sve sportske manifestacije kao Olimpijske igre i nogometno prvenstvo kada višestruko raste potrošnja chipsa, bilo bi pogrešno. Kada se pogledaju cijene krumpira iz 2019 godine vidljivo je da su bile više nego prošle godine, ali ove godine su ipak cijene više od zabilježenih u prethodnih pet godina.
Sami proizvođači koji su ove godine imali niže prinose imati će ipak znatno veću cijenu u otkupu tako da će dio gubitaka u količini nadoknaditi kroz povećanu otkupnu cijenu.
Procjenjuje se da ćemo svakako morati uvoziti krumpir već početkom iduće godine jer vlastitih zaliha nećemo imati.
