Poljoprivredno-prehrambeni sektor u Republici Hrvatskoj ima dugogodišnju tradiciju i duboko je ukorijenjen u ruralnome prostoru, povijesti i razvoju zemlje. Hrvatska je dugo godina bila uspješna poljoprivredna zemlja i u tijeku tog razdoblja akumuliralo se znanje i praksa koji su u tadašnjim uvjetima mogli konkurirati i razvijenim ekonomijama. Takva poljoprivreda bila je dobra osnova za razvoj jake i uspješne prehrambene industrije, čiji su brendovi i danas njezin temelj. Sektor proizvodnje hrane i pića jedan je od najznačajnijih industrijskih sektora u Hrvatskoj. Iako je od pristupanja Hrvatske EU-u ovaj sektor pretrpio značajne potrese, on je još uvijek jedan od najznačajnijih za hrvatsko gospodarstvo, što ilustriraju sljedeći podaci: Visok udio sektora u BDP-u (4 % poljoprivreda i 3,3 % prehrambena industrija) U Hrvatskoj je područje djelatnosti koje obuhvaća poljoprivredu, šumarstvo i ribarstvo u 2016. godini proizvelo 4 % BDP-a. Na razini EU-27 ovaj udio iznosi 1,5 %. Ovo područje djelatnosti zajedno s prehrambeno-prerađivačkom industrijom koja se za njega veže stvara ukupno 7,3 % BDP-a, što je također iznad prosjeka učešća zemalja članica EU-a. Istovremeno udio proizvodnje hrane i pića u BDP-u prerađivačke industrije iznosi 27 posto1 te možemo zaključiti da poljoprivredno-prehrambena proizvodnja ima znatno veći utjecaj na gospodarstvo nego u većini zemalja članica EU-a. Velik udio u ukupnoj zaposlenosti RH i prerađivačkoj industriji Sektor proizvodnje hrane i pića s oko 55.000 zaposlenih sudjelovao je u ukupnoj zaposlenosti prerađivačke industrije u siječnju 2019. godine s 21 posto. Prema podacima Ankete o radnoj snazi (DZS), koja u obzir uzima i neformalnu zaposlenost, u zadnjem tromjesečju 2017. godine broj zaposlenih u Hrvatskoj bio je 1.639.000. Od toga je njih 116.000 vezano za poljoprivredne djelatnosti, što je 7 % ukupno zaposlenih. U cijelom lancu proizvodnje hrane zaposleno je 10 % ukupno zaposlenih u Hrvatskoj. Velik udio u ukupno stvorenoj dodanoj vrijednosti cjelokupne hrvatske proizvodnje U 2014. godini bruto dodana vrijednost u poljoprivredi u iznosu od 1,03 milijarde EUR činila je 2,38 % hrvatskoga BDP-a. Poljoprivreda i prehrambena industrija imaju znatan potencijal rasta na domaćem tržištu kroz supstituciju uvoza, a istovremeno, kroz podizanje konkurentnosti, golem je potencijal na izvoznim tržištima. Uz ove značajne makroekonomske pokazatelje, poljoprivredno-prehrambeni sektor ima i svoju puno širu socijalnu dimenziju. On je važan i presudan za očuvanje i razvoj cijelog ruralnog prostora, te ima znatan potencijal za demografsku obnovu ruralnih krajeva. Istovremeno poljoprivredno-prehrambeni sektor u Hrvatskoj ima veliku tradiciju i znanje u proizvodnji i preradi hrane te kumulirano dugogodišnje iskustvo. Važno je postojanje svih prirodnih resursa koji mogu omogućiti konkurentnu, zdravu, sigurnu proizvodnju hrane s velikim potencijalom za podizanje proizvodnosti. Također, kao mala i otvorena zemlja ne bismo smjeli zanemariti značenje proizvodnje vlastite hrane kao dugoročne strateške sigurnosne komponente. Usprkos strateškom značaju koji poljoprivredno-prehrambeni sektor ima za razvoj hrvatskoga društva i gospodarstva, on posljednjih dvadeset pet godina prolazi kroz iznimno teško krizno razdoblje, što ilustrira stalni pad svih pokazatelja proizvodnje u većini poljoprivrednih grana. Budući da su negativni rezultati prisutni već dugo, a da se radi o sektoru gdje su rezultati promjene vidljivi tek u duljem razdoblju, sve interventne mjere koje su politike pokušavale implementirati, a bile su vezane samo uz trajanje mandata, pokazale su se neučinkovitima. U navedenom razdoblju nije postojala jasna strateška vizija razvoja sektora koja bi dugoročno definirala ciljeve i mjere, a koja bi se temeljila na općem konsenzusu dionika. Zbog svega navedenog jasno je da hrvatskoj poljoprivredi treba općeprihvaćena strategija proizvodnje hrane za dulje razdoblje koja će obuhvatiti više programskih razdoblja EU-a, a kako bi se u dugom roku mogao osigurati kontinuitet rasta i provesti potrebne promjene. Značaj i veličina tih promjena nameću potrebu za donošenjem vizije u svim elementima koji su važni za proizvodnju hrane.