Urod mandarine do 40.000 tona, kvaliteta izuzetna
Proizvodnja mandarina ove je godine količinski manja za oko 30% u odnosu na prošlu godinu, a procjene se kreću od 35.000 – 40.000 tona, ali je zato mandarina izuzetne kvalitete. Nered na tržištu mandarine koji je prisutan posljednjih godina, mogao bi se izbjeći kada bi proizvođači djelovali organizirano i kroz svoju proizvođačku organizaciju stvorili partnerstvo s velikim otkupljivačima.
Kao i svake godine, berba mandarina započela je, kao što to i dolikuje, u prisustvu ministrice poljoprivrede, župana i svih ostalih koji su smatrali da je politički bitno pojaviti se u dolini Neretve na otvaranju berbe jedne od rijetkih poljoprivrednih kultura u kojima je Hrvatska samodostatna, odnosno u kojoj čak izvozimo više, nego što sami potrošimo.
Ove je godine bilo još više razloga za zadovoljstvo! Istina, proizvodnja je količinski za oko 30% manja od prošlogodišnje, procjene se kreću od 35000 – 40000 tona roda, ali je zato mandarina izuzetne kvalitete. Naime, svi parametri kvalitete, i šećeri, i kiseline, kao i veličina plodova, sve je ujednačeno te ako ne bude većih vremenskih iznenađenja, gotovo sva mandarina bit će prve klase.
Ovo su sve uvjeti koji bi trebali omogućiti relativno lak plasman mandarine na tržište, po optimalnim cijenama, i to kako na domaćem tržištu, koje će najvjerojatnije potrošiti 15000 tona, tako i na tradicionalnim izvoznim tržištima (Slovenija, Srbija, BiH, Češka, Slovačka).
Hrvatska je mandarina na regionalnom tržištu brend te poglavito srpsko i slovensko tržište daju prednost okusu neretvanske mandarine i parametrima njene kvalitete.
Zbog svega navedenog, početna otkupna tržišna cijena formirala se na razini od 3,5 kn, čime su bili zadovoljni i proizvođači i otkupljivači. Ovo je potvrđeno i kroz pritisak proizvođača na otkupne centre u želji da ranom berbom postignu dva cilja: relativno višu cijenu, ali i smanjenje rizika od loših vremenskih prilika u sljedećem periodu.
No, ovakva povećana ponuda, tek na početku berbe kad je mandarina nezrela i s još uvijek nedovoljno šećera, uz istovremeno visoke temperature koje ne idu u prilog konzumaciji mandarine, stvorila je pritisak i zatrpala skladišta otkupljivača, koji u takvim situacijama nalaze rješenje u sniženju cijene.
Ovo se očitovalo kroz činjenicu da je nekoliko trgovačkih lanaca započelo s akcijama na mandarini, čime je dodatno stvoren pritisak na sniženje cijena na cijelom tržištu.
Proizvođači mandarine bili su vrlo brzo suočeni s padom otkupne cijene od čak 40 lipa i naravno, nije dugo trebalo čekati na negativne reakcije iz Neretve!
A što se dogodilo? Samo klasična reakcija na povećanu ponudu, a smanjenu potražnju slobodnog i otvorenog tržišta! I sve ne bi bilo čudno da se ovaj scenarij ne ponavlja gotovo svake godine.
Možemo li drugačije?!
Poznato je, naime, da je potražnja za mandarinom, na domaćem tržištu, na početku sezone, ukoliko se taj period poklopi s visokim temperaturama te još nezrelom mandarinom, relativno niska te u tom razdoblju nije moguće prodati veće količine bez promotivnih prodaja.
Tržište je još uvijek okrenuto sezonskom voću, grožđu, smokvama, itd., koji su konkurencija mandarini.
Kad pitate domaće trgovce, oni kažu da sezona mandarine počinje tek sniženjem dnevnih temperatura i početkom sezona prehlada. U početku berbe mandarinu je moguće prodati samo na zapadna tržišta (Velika Britanija, Njemačka), gdje nam je konkurencija španjolska i turska mandarina, u pravilu s nižom cijenom.
Stoga proizvođačima mora biti jasno da je, osim konkurentnosti u kvaliteti, nužna i cjenovna konkurentnost. Naime, posljednje procjene pokazuju da će tražena cijena za izvoz biti između 2,70 – 2,80 kn/kg.
Nažalost, ovaj nered na tržištu mandarine, koji je prisutan posljednjih godina, mogao bi se izbjeći kada bi proizvođači djelovali organizirano i kroz svoju proizvođačku organizaciju stvorili partnerstvo s velikim otkupljivačima.
Kroz zajedničku organizaciju, proizvođači bi mogli strateški upravljati planovima sadnje, nabavom sadnica i repromaterijala, odlukama o organizaciji i početku berbe, ali i o zajedničkom nastupu na tržištu.
Kroz zajedničko planiranje i donošenje dugoročne politike razvoja mandarine te njihovo usklađivanje s potrebama tržišta, poštujući i uvodeći tražene standarde kvalitete, izbjegli bi tržišni nered i sve oblike nelojalne konkurencije. Partnerska suradnja na svim tim pitanjima, s otkupljivačima, garantirala bi im stabilniju i sigurniju tržišnu poziciju, s manjim cjenovnim oscilacijama.
I ovdje nam se neminovno nameće pitanje: što je s projektom zaštite zemljopisnog porijekla neretvanske mandarine?
Nije li upravo taj projekt trebao stvoriti uvjete za povećanje cijene neretvanske mandarine i komuniciranje njene dodane vrijednosti?
Naručena i plaćena istraživanja usporedne kvalitete neretvanske i ostalih konkurentskih mandarina (Španjolska, Turska), rađena od strane PBF-a u čak dvije sezone – godine, pokazala su da neretvanska mandarina zaista posjeduje neke kvalitativne prednosti u sastavu, a koje bi se mogle koristiti za marketinško diferenciranje ove mandarine od ostalih na tržištu.
Sve je ovo trebalo biti praćeno posebnom oznakom proizvoda, a onda i promocijom, odnosno pozicijom na tržištu koja zaslužuje veću cijenu.
Gdje se stalo? Zašto ne koristimo benefite toga, barem na izvoznim tržištima? Što je u tom poslu ostalo nerealizirano i zašto proizvođači ne razumiju dugoročnu korist od toga?
Proizvođače možemo razumjeti. Naime, oni se dnevno bave teškim poslovima proizvodnje, što je i primarno njihov posao. Pitanje je tko se ovim pitanjima treba baviti?
